Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

10.12.2016.

Prije apaurina...

...guši me sve od danas, umorna sam, može i gore. Odoh ga popit. Misao dana:"..."

09.12.2016.

U susret Nedjelji...

...život je lakši uz eurokrem, zatvorih ga sad. Frišak hljeb i Pralinutta...i život je ljepši. Bar na tren. I dalje me boli kuk, sad se spušta i po nozi. Gore se umorim od ljudske gluposti, snobizma i bezobrazluka, nego od 12h na nogama. Alergija ne jenjava, jutros se bila i proširila. Zabavim se poslom, pa se ne cesem ko cuko kad se osuga. De mi recite, koji vam je vrag, što ste u braku, vezi a dopada vam se neko treći? Kako te nije stid ispracat muža, a drugog dočekat? U šta ti ženo ode život? Na šta ti se sveo? Rekoh samo:"Kuja..." - i završih razgovor sa Amirom. Hajde živjeli!

08.12.2016.

Abeceda...

...jutros me uplašio bol kuka, te se tješim jer me čitav dan boli, da je to od injekcija geramicina i pencilina. Sad pričajuci sa babom, prisjetih se tih dana, i kad sam letjela sa pauza do bolnice da primim dozu, vraćajuci se, kući...a babo u bolnici. Bijaše teško, no živ čovjek svašta izdrži. Pogotovo majke, moja mati. Boli me i dalje, proći će valjda. Sinoć sam zaspala kao beba, nakon kupanja, polusuhe kose, trznula se, osusila i zaspala ponovo. Poslije krompira, paprika u vrhnju, čin sam završila kriskama heljde i eurokrema. Odmaram, poslije dvije solje crne kahve. Pijem crnu i baš ju volim. Hajde živjeli!

06.12.2016.

Something like this...

...nosim ju svaki dan, i ovako se i osjećam. Ima dana, kad ne znam šta mi je, ušutim se, ne priča mi se ni sa kim, osjećam niz emocija, izgledam vjerovatno tužno, pa me mati i otac pitaju sto puta šta mi je. Ne znam evo ni ja sama. Valjda poslije buke, meni treba moja tišina sa mislima.



05.12.2016.

Thank you...

"...voljela bih da smo bliže jedno, drugom. Pa makar bismo imali sa kim a da mu ne dosadimo, pričati o poslu i svemu onome što nas činim takvim kakvim smo. Ako kažem da volim ovo mjesto, volim ga i jer si se zaputio porukom, i tako došao u svijet moje Hemije života. Hvala ti na svakoj rečenici i što si tu, kad mislim da niko neće doći. I što mi uvijek izmamiš osmijeh, i što znaš kad kažem da me pustiš na miru, kao što svima kažem, ti opet ostaneš. Hvala ti."

p.s. Preživjela sam Ponedjeljak, misleći na tebe i jer si rekao kako ja mogu to, jer znam da mogu, a bilo mi je potrebno da neko kaže:"Hajde, možeš ti to."

04.12.2016.

Hello, hello...

...oky, vikend je pri kraju i realnost zvana Ponedjeljak nas čeka. Bila sam za vikend van grada, i godilo mi je. Nisam se vidjela sa Amirom, zbog čega sam sretna jer sam pobijedila sebe. Ne treba mi on, sem da me nasmije na poslu.

Pobjegla sam od svakodnevnice i probudila se u preudobnom krevetu, nakon što sam došla sa koncerta, na kojem sam se isplesala.

Moram reći pojedinim osobama koje nisu svjesne da je na koncertu gužva i da je normalno da se tu i tamo udari ko slučajno:"HELLO, GUŽVA JE, NEMA POTREBE ZA DRAMOM." - ako čita, ona zna ko je, a ti sad znaš ko sam, djevojko.

Tlak mi je spao, pa me još "nosa".

Misao dana:"Želim svoj stan i u tom stanu tebe, čak i onaj stari krevet u kojem sam se probudila."

Ponedjeljak će biti buran, valja ga preživjet ako Bog da, možda sam zbog toga i nervozna, no who run the world...girls!

Alergija na licu se smirila, no još ne znam od čega.

Ovo je pjesma koja me opisiva, i volim ju slušati, realna je pa me i dotuče, ali što me ne ubije, samo me ojača, a meni je više postalo muka od toga da me nešto ojačava, jača ili kako već. Pustite me na miru strijele života!

Hajde živjeli!

p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin,

02.12.2016.

MIsli...

...postoje neke stvari koje te dotuku, pa zaboraviš na njih, ali eto moram vam ispisati. Došao je da radi brat radnika, kojeg sam spominjala, govoreći kako jedan dok pjeva o majci koja se budi, drugi već razmišlja o majci koja je u mezaru, upravo me plava kosa njenog sina podsjeća na nju, tobejarrabi evo i sad, pa me nešto tako stegne, razmišljam o toj djeci i tako hoću tu dvojicu da zaštitim.

Helem nejse, dan je počeo da te Bog sačuva, inače ja sve nade polažem kad je lijepi Petak, jer hem je džuma, hem sam se pomolila, rekoh Bože pomozi...kad ono neka alergija mi se izbacila na licu, plus sam pala pred firmom, da se ne sjećam da li sam se uopće udarila.

Idem ja, ugledah Amirovo auto, kako sam se okrenula, pala sam, kontam šta me pokupi, kad zapela za registarsku tablicu auta do njegovog. Smijali smo se kad sam pitala zna li čije je, jer se ne sjećam da li sam još više oštetila auto. Evo i sad se smijem. Dragi ljudi, mogu mislit kako su mi se ljudi smijali, znam da me je vidio električar, poselamila ga i ušla u masu i otrčala.

Posla sam imala, znači da crknem, crkla sam do 12h.

Odoh pit čaj...

Hajde živjeli!

01.12.2016.

Babo i njegov prijatelj...

...znate li o čemu dva bolesnika pričaju? Ne znate naravno, govore o tome koliko su dobili na kilaži. Došlo mi da plačem. Dobio je nuspojave lijeka. Toliko sam umorna da mi je mrsko se okupati. No, moram. Tužna sam, ružno i loše se osjećam. Amir je saznao da idem na koncert, ubjeđen je da sam sredila da ostane na poslu. A nisam. Drago mi je. Na sto načina budala izmislja da idemo na kahvu, oboje ćemo bit u drugom gradu, jebem ti Red, spametuj se! Oca zaustavila policija, i da ga ne kazne jer radi na crno, uzeli mu 20KM a mama toliko zaradila, heh. Zato moja Red, pusti sad sebi koju pjesmu, naruči si šta iz Avona, gledaj se u ogledalo, razmisljajuci vidi li ko u tim očima kako su tužne.... Ehhh! Hajde živjeli!

30.11.2016.

Pripremam se za koncert...

...a ne znam niti jednu na pamet, sem refrena, a evo jedne od mojih najdražih.



p.s. Kaže kako pokušava da stane na noge, neće biti lahko, imao je nesreću...ja sam samo rekla da odmah se vidimo čim prohoda. Nisam o njemu pisala.

29.11.2016.

O jutrima...

...babo je došao sa hemo, a ja sam jutros jedva ustala od ljepote tople deke i muzike pucketanja vatre. Probudila sam se kao debil oko 4 i 15h, i onda sam pokušavala zaspat i zaspala i jedva se probudila oko pola 6.

Snijeg me je ispratio, napokon da je počeo padati, mislim vrijeme mu je, da već ta zima počne.

Sad kad mentu popijem, hoću i zaspat.

Sinoć sam čitala jedan blog, jedne djevojke i danas sam razmišljala o njoj, gledajući silne muškarce, rekoh sa koliko li je ona njih spavala, ako kaže 40 komada, onda je to pola moje muške ekipe sa kojom radim, pa čovječe to je pozamašan broj.

Umorna sam skratit ću.

Hajde živjeli!

p.s. "Hallo, Red je." - on:"Redice!" - ne volim kad mi se tepa imenom, tobejarrabi! Sad će me čut!

p.s.s Zaustavila sam se, nisam htjela da ga vidim, ionako će otići...Amir. Opet smo pobudalili, oboje.


Stariji postovi

Hemija života
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031