<body>
SUMMERTIME SADNESS

11.12.2018.

Counting emotions...

Sudje od 5 i vise dana. Fahretine suze. Rasprave. Razvoj. Glad. Bol. Suze moje... Obiljezile su dva dana. Nakon sto se Fahreta isplakala. Zatvorim kancelariju i put pod noge kilometrima pjeske. Kao da sam bjezala a i jesam a i zapravo mi dobro doslo. Zaspala poslije cigarete. Hasan me zvao. Pisao. A koliko me cini sretnom toliko sam i nesretna jer ce me ostaviti. Da ne kazem umrijeti. Ne mogu zaspat a zelim. Zelim san od deset sati i prekinula sam ga pudinzima i kiselinom u zelucu. Fuck! Nemam snage sudje oprat i istusirat se. Uz to Halsey me slama. Who cares. Imam nove podocnjake. Cheers!

09.12.2018.

Boli me nova bol...

Vidim da veceras nije bio dobro. Isplakala sam se kad smo zavrsili call. Ponovo sam mu rekla da necu otici i da mi ne govori kako se nece javiti ako vijesti budu lose. Ja radim punom parom. Premorena sam jer nisam sebe odusevila. Najteze mi je samu sebe ali hajde govorim si od 2019. cu. Napustit ce me. Na spomen u glavi placem vec drugu noc. Toliko me zaboli... I desit ce se. Znam. I boli me pomisao. A kamoli zbivanje. I miss him...

05.12.2018.

He left...

Sinoc sam mu posvetila jako lijepu pjesmu. Gledali smo se satima. Cudno je kako zaista zivot pise romane i biva kao u filmz. Cekam da se javi od doktora. Nije dobro. On to zna. Tesko mi je. To sve Trudim se bit normalna. Na suncu sam. Pusim cigaretu. Tako je toplo danas da sam ubukla suknjicu. Malo razveseliti dan koji slijedi. God knows I tried... Never... <3 Never say goodbye my love...

03.12.2018.

About last day...

Nedjelja je zaista bila jedna od naljepsih u posljednjih 3 godine... Rano sam se probudila i otisla na posao. I cim prije izasla. Samo sto sam dosla blize kuci...stigla je poruka. Hasan je dosao do mene. Proveli smo dan kod mene. Toliko sam bila sretna... Uzivali smo u svakom momemtu. Imao je par napada... Prvi me uplasio a onda sam ga stimulirala da ne misli i da kad se dese da sam tu. Ne moze imati djecu. A ja stalno djecu spominjem. Ne zna sta ce biti sa njim kada na kontrolu. Ja sam spremna na sve. Carpe diem...rekao mi je. Uzivala sam u njegovim hladnim rukama koje su se topile na mojim ledjima. I postajale toplije. Nakon sto sam njega ispratila...otisla sam na party kod kolege i covjece provela se odlicno. Ovaj jedan sto ga zezam bio uz mene i nije mi dao da sjedim sama i ako sjedim idemo plesati. Zgodan...ka neki Spanjolac. Sta da vam kazem. Upravo idem oprati lice i pomoliti se Bogu i otici na posao. Na poslu ove sedmice ne znam kako cu bilo sto stici. Jedan je zivot...obecali smo si to.

28.11.2018.

Jednog dana...

...too much. Previse za mene. Potonule su mi ladje sa Hasanom. Zasto ne mogu krenuti sa novim zivotom? Zasto? Necu se vise uopce truditi. Upravo tu na cosku sjedim...lezim...spavam sama. Bjezeci...ne mozes fiktivno pobjeci...samo fizicki. Who cares. Previse dobro sve uvijek izgleda. On je rekao kako boji se da me povrijedi. Od raka niko ne ozdravi. Zivis s njim ili te ubije. On to zna. Zasto si onda uopce me trazio? Ne mogu se isplakat. Nit pomaci. Mucnina mi je. Uz to sam ispusila cigaretu. Jednu pa dvije. Ta tu djevojka preko puta tebe...ona na balkonu...ona sto zuri svugdje. Prva dolazi a zadnja odlazi. Ona sto se citav zivot bori sa vjetrenjacama i pokusava bit sretna a nije...uopce nisam. I pomirila sam se sa tim. Upravo me pita kako sam... Kako sam. Kao i uvijek. Navikla zivjeti tako. One sto su se iz cista mira bacile sa sprata...pod sine ili se utopile...donekle razumijem. Muka. A smijehom pokrijem tugu. A mecava od tuge. Too much... Jednoga dana...

27.11.2018.

Sto mozes danas...

Ostavljam za sutra. Bitno mi je da sam ga vidjela. Skoro je zaspao na kameri. Pusila ssam vani. Volim sjediti na balkonu i slusati tisinu. Stigla je poruka. Tacno sam mislila da cu puknut. Kad od njega...kao sigurno jedva cekam da se vidimo. I nazovem ga odmah. Kaze:"Volim your eyes." Kazem:"Volim i ja tvoje oci." Mnogo licimo. I mati mi to kaze. Ne znam sta mi se desava. Zapravo znam. Vidjet cu sta ce mi i psihologinja reci. Mozda ce doci slijedeci vikend. To bi bilo ludo. Samo govori kako ne razumijem ali on meni mora da kaze face to face i da me vidi. Sat pa sat. Zbog kemo je izgubio kosu. Pa nosi kapu a ja mu stalno govorim da je on u mojim ocima i dalje my handsome boy. Prezivjela Ponedjeljak... Molim Te Boze, pomozi...



25.11.2018.

Catch me...

Kad se usutimo na videocall i zagledamo se...tacno znam da se sjetio poljubaca u Castelu i da sa istom zeljom bi da se ljubimo. I bih. Psihologinja mi kaze da idem polahko jer sam usamljena i da se ne zaletim. Ja znam samo da ga zelim. Mnogo bolje mi izgleda nego prije par dana. Ne zeli zaspati dok se ne vidimo. Veceras ukljucim kameru i nakon maske uz njega pocnem lice tretirati. Nasmijala sam ga i to mi je bio cilj a on mi samo govori da me to nije potrebno da bih njemu bila lijepa ali ce da mi kupi. I like him. Pocela sam nam zamisljat susret. Drzim mu obraze i onda ga izljubim tako lijepo. Jesam se i raznjezila. Sutra me ceka posla preko glave. Molim Te Boze...da ovo bude dobro, umorna sam od gubljenja. I molim Te Boze sacuvaj svaku lutalicu od covjeka do zivotinje...amin. Kaze da me trazi...i da je prazno tu gdje je sada. Znam. Zato sam i pobjegla from there.



25.11.2018.

Dzigero moja!

Vidim zahtjev za poruku. Kad pogodite ko je. Knjizevnik. Kako muskarci tako kao on mogu samo pitat zasto si me izbrisala. Pa zasto se pitas tek nakon dva mjeseca. Rekoh mu sta hoce...rece nista i samo cao. I ja njemu cao. Sa Hasanom se cujem citav dan. Sinoc mi se i onaj Zabranjeni javio i onaj mladji. Sta je ovo danas pomislih. Uspjeh je da sam jela i ocistila po stanu. Pada kisa. Nisam se ovom jednom javila. Hoce da izadjemo. A meni se iste greske ne zele da ponavljaju. Zelim Hasana...



25.11.2018.

You can call me bebo....

Bebo je za mene vrlo intimna rijec. Nakon prokletnika koji me zvao tako...mnogo tesko mi je bilo cuti to. Vremenom evo manie ali me ne moze svako zvati tako. Bebo... Inace nit sam ikad bila razmazena nit to znam bit ali ta rijec...pa budem kao beba. Kaze samo dva minuta da se vidimo na videocall... Bila sam ljuta, zbog posla. I rekoh moze. Kaze bit cu brz i isprica se za dvije minute i rekoh ne ides ti nigdje. Mislim da bih se mogla zaljubiti. A zelim ga. Zelim da je sretan i da sam sretna. Kad to kazem osjetim topao pijesak pod prstima. Voljela bih biti njegova. Hasan budi u meni njeznosti. Tesko mi se izaziti mu na engleskom. Tipa bebo i bejbi meni nemaju isto znacenje. Ali kad mi kaze:"Guzellik..." - kao da mi je rekao bebo... Opet sam upala u kolotecinu posla. Veceras se pitam otkud ja u toj sferi. Idem spavati...



22.11.2018.

In my mind...in my head...

Samo je dosla poruka. Svi su me pitali citav dan zasto sam tako sretna i nasmijana..sta se desava sa mnom. On. Vratio se. Hasan me je nasao. Ljudi. Nasao me je. Prokleti cancer. Boluje od njega Zelim ga .sta god da bude. Od srece nisam jela nit znam sta bih. Idem spavati.


Stariji postovi
























From:~honeeybee Sunshines:280235