Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

29.09.2016.

Toliko sam...

...umorna da više ni umor ne osjećam. Odoh napokon sklopit oči. Bit će bolje Red, iskopat ćeš se ako Bog da. Hajde živjeli!

27.09.2016.

Muka mi je...

...od loših vijesti. Muka. Muka što i ovdje moram pisati tugu, ako ju mogu tako nazvati. Bože Milostivi, teško mi u duši. Ako je to da bih se Tebi približila, oprosti mi jer sam se udaljila...a jesam. Proklete obaveze. Prokleti umor. I dva zulja koja su se ponovno vratila. Ehhh... Sestra uradila tumor markere, jedan je duplo povišen. Otupila sam... Šta reći...

26.09.2016.

Uhvatim se...

...nekad, kako sa nekom čežnjom gledam slike sretnih osoba, tipa, vjenčanja, diplomiranje sa zvanjem doktora, velikih muslimana, lijepih, normalnih žena, djece sa roditeljima i pomislim u sebi:"Pa šta ti je bona Red? - a nije mi ništa, samo se ja ne umijem nasmijati kao što oni se nasmiju iz sveg srca, mada se i ja nasmijem.

Dan je bio Elhamdulillah, može i gore, ali dobro je.

Ne valja se žalit, je li tako?

Jutrom me isprati mama sa prozora, a dočeka na poslu gospođa Magla.

Zapamti Red, najlakše je odustati, potisni strahove iako postoje, oslobodi ih se, bit će kako će biti.

Hajde živjeli!

p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin.

p.s.s Sinoć mi došlo samo da se grlim sa mamom, ja tako mnogo volim svoju porodicu, tobejarrabi...eto to sam morala još reći.

25.09.2016.

MIsli...

...zaista sam željela da samo pišem pozitivne stvari, no negdje moram izbaciti svu negativnu energiju, koju sam na par sati izbacila cijepajući drva (...hmmm upravo sam pojela jagodu iz svoje bašte, pa mi stadoše misli...) i na zagrljaje sa Pašom.

Prije nekoliko dana, sestra je morala doktoru, osjetila je kvržicu na dojci i niko mi ništa nije htio reći da se ne sikiram, do noći kad smo došli kući, zajedno, jer su me čekali da ne idem pješke do stanice, jer ionako dođem kući kasno.

Moram vam priznati, da mi tek slijede naporni dani, odem rano, već je mrak, a vratim se kad Akšam uči.

Ne žalim se, samo moram reći nekome da mi je teško, znam da ima teže, tješim se, ako se može upotrijebiti taj glagol, ali toliki je pritisak na meni na poslu i toliki pritisak kući jer otac boluje od raka, a sad i ovo sa sestrom, nadam se da će nalazi biti uredu, jer namjeravamo odmah posjetiti i druge doktore da vidimo šta kažu, jer je doktorica rekla sestri da dođe nakon pola godine, kao nije opasno, a nakon ovog što se dogodilo sa babom, iskrena da budem nećemo da čekamo ni tih pola godine.

Bitno mi je da nju ništa ne boli, utjecalo je na nju, ali vidim da se ne da, ona je pozitivna i mnogo dobra osoba.

Ujutro kad se probudim i gledam ju pomislim u sebi pa ko bi njoj naudio dragi Bože, nemoj mi nju, kad je to tako merhametli dijete.

Sretna sam jer sam kupila drva, prvi put u svom životu. Kad padnem, mati mi stalno spominje, kako sam ja ponos njen i da školujem i brata i sestru, da hranim nas sviju, da sam kupila drva, popravila auto...i tako dalje, i onda stanem u sebi i kažem:"Pa ja nisam ni svjesna toga." - evo sad do plate imam nekih 200KM, možda malo više, trebam platiti kartu, bratu, i sestri stanarinu i to je sve, i ono viška čuvati do plate.

Ovih dana, počela sam ponovo svima govoriti da ću dati otkaz, ono što sam si obećala ne ispunjavam, pogotovo ne pred kim ne bih trebala, ne da baš mislim da jedva čekaju, ali eto ko su oni da im kažem.

Kontam solidarisat će se jer su i one meni govorile, ne ide mi sa ženama i jebiga, da izvinete, možda je fakat do mene, nikad nisam se libila od toga da kažem, da sam ja fakat loša.

Uvijek gledam na to, da šta mi se dešava je možd prilika za bolje. I dalje me handre rashladni uređaji, dvije noći sam se dekom po glavi pokrivala, jer sam studen i dalje osjećala.

Jedan veterinar, stariji je čovjek, stranac, mi je rekao da sam lijepa, i veli prevoditelj da li me je vidio u normalnoj odjeći, kaže on nije, i ja velim njemu da nije...i ja sam se zacrvenila i zahvaljivala se, jer mi je na kratak tren uljepšao dan i rekao da mi je našao momka. Ja uopšte ne izgledam kao žensko u radnoj odjeći, plus isprljam se kao krmača, jer ja pomažem i radnicima koliko mogu. :D Znači svašta je moguće.

Žao mi je, i to me tišti što ja trudeći se da budem dobra osoba, na kraju ispadnem loša, jer osobe koje su mi se na prvu tako dopale i kao dobre po svemu, na kraju kiksnu, ne toliko mnogo, ponekad i baš mnogo ali eto ko smo mi jedni drugima, nego putnici kroz živote.

Odoh pit kahvu, ohladila se.

I radit posao, koji sam ponijela kući, i nastaviti vam pisati.

Hajde živjeli!

25.09.2016.

Hello from HellRedCity...

...Red pije crnu kahvu u svojoj crvenoj pidjami, pa normalno jer sam Red, a,sad drva cijepat i Pašu izgrlit svom snagom! Hajde živjeli!

24.09.2016.

Nisam...

...ga pila mjesecima, volim to što me smirio, toliko da kad pomislim na obaveze, smirena sam. Amir se javio, rekao mi:"Volim te šefice moja." - napisah mu;" Koliko si votki popio?" Nasmijao me. Čekam san, tako je toplo aman...danima mi puše nad glavom i kad izadjem van posla.

24.09.2016.

Draga

...Red, uživaj, mala zelena pilula je popijena, gospodin Apaurin se nije bunio. Kahva i prepustiti se njemu, posao neka ceka Nedjelju, ponijela sam ga kuci. Hajde živjeli! p.s. Ovo mi se sa Amirom i dopada i ne dopada. Hello!

23.09.2016.

Oky...

...još malo pa Subota, posao ću ponijeti sutra kući. Pisala sam i kao da me neko prokleo da,kad god nešto započne, kažem iste minute se to promijeni, ili sam pukla ili fakat se nešto čudno dešava. Sinoć su mi drva dosla, kupila sam 6 metara drva, da samo znate kako je toplo u kuhinji. Boli me glava, još hladnoću osjećam...a oči od pisanja. Umorna sam, počela sam psovat i udarat od zidove toaleta. Babo je došao sa terapije, kaže osam puta boli dok su napokon uspjeli. Sinoć sam otupila, ležala otvorenih očiju, jer sam zbrajala koliko mi novca treba i da još ne mogu odustati od posla koji me troši. Zaboravih reći, ja umijem spavat otvorenih očiju, a vi? Kad se uhvatim u tom trenu, meni je cool osjećaj...nema kod mene normalnog samo ludog. Amir me fotkao, danas mi samo prilazi, i govori daj da vidim taj osmijeh...a bila sam Bože sačuvaj nikakva. Samo problemi i problemi. Volim ovaj tren, topao dom, mama i babo pored mene. Ne mogu više ni da plačem a plače mi se. Kako su sretne ove Zvezdice Pinka. Hajde živjeli! Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin.

22.09.2016.

Crkla sam...

...je li neko za šoljicu kahve? Velika šolja crne kahve, ukus je amazing...još će biti u Subotu sa gospodinom Apaurinom sa kojim ću leći da ne mislim ni na šta. Misao dana:"Red, ti umijes, ti možeš i ti želiš!" - i moras, govorim si u toaletu u rijetkim trenucima samoće, gledajući se na ogledalo. Dobro došla gospođice Jesen...

21.09.2016.

Subotu...

...uvečer sam na sastanku sa gospodinom Apaurinom, jedva čekam. Odložit brus, popit ga i otupit jer ako to ne uradim, puknut ću. Ležim, umorna, radila sam, napravila sto grešaka, oči me izdaju...najveći znak da mi je svejedno je tren kad mi ni brus ne smeta. Misao dana:" Budi mi blizu...ne idi, od mene..." Hajde živjeli!


Stariji postovi

Hemija života
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930