<body>
SUMMERTIME SADNESS

10.06.2019.

10.6.2019.

Zapamtite, ovo ce da bude lud i nezaboravan dan. Idem na novi dejt. Ovog ne znam ko je poslao. A Bog ce, nisam se odavno ovako nasmijala i osjecala opusteno. I boli me briga sta ce bit sutra, idem pozitivno razmisljati. Jest da me sve boli od glave do ruku, i nista nisam spremila za sutra za posao...i da imam 4h sna...nema veze, ovo ce biti fenomenalan dan. Laku noc



08.06.2019.

Tebi koja ces citati...

Nadam se iduce godine:"Nemoj se predavat i misli na sebe, jer ti je 30. godina." Vidjela sam ga veceras, volim promatrati te sam pijuci kahvu gledala i kao da sam osjetila da cu ga vidjeti. Veceras sam shvatila da me niti jedan nije ljubio tako posebno kao on, mozda sam ovo vec pisala za Hasana i Amira ili je to sto mi nedostaje afekcija i sto me hormoni udaraju. Zeljela sam se ljubiti ali ne sa ovim veceras koji me je prigrabio i da nema tople usne ne bih pristala i necu vise. Ovom moram pobjeci. Pa Bog te pomogao sta dozivih veceras. Dok je sestra galamila i plakala jer sam prokleta jer uopste nista nisam osjetila, nista sem toplih usana, samo sam razmisljala o njemu... Ne mogu se ljubit sa drugim, ne zelim dok me on ne prodje, ne mogu jer ga osjecam na vratu...pod usnama. Kaze pjesma cinim se Dzennet, ja rahat gola spavam pod nebom. Bozeeee...smiri moj um. Razmisljam o njima, muskarcima. Jedini sa kojim sam zeljela sve. Da ga prizovem kao Amira sto sam? Da vidimo hoce li se i to desiti ili haluciniram. Odoh oci odmoriti. Zapamti Red, sve su krive cigarete. Hajde zivjela! To be continued...



04.06.2019.

And I go to black...

Izbrisala sam esej. Nemam suze da kane. Imam mučninu. Ne pomažu cigare.

Ne bih vjerovala, ali ova je "ispovest".



01.06.2019.

God knows I tried (...ko zna koji dio)

Ne znam koliko sam puta pokušala sebe razumijeti, pa mi ne ide, a kamoli da bi me ko drugi razumio. Učila sam se živjeti sama sa sobom, pa sam se tome prilagodila i godina života u samoći Alcatraza mi je donijela svega. Mnogo emocija, odrasla sam sama sa sobom. Neki dan sam se pogledala u ogledalo, i rekla svojoj Šeherzadi:"Čovječe jesam ja fakat ovoliko mršava." - jesi, rekla mi je. Sinoć su mi hlače dok sam spavala u autobusu skliznule, jer ih nisam stegla kaišem a sjećam se kad su mi stajale kako treba, ali hoće to, od nebrige za sebe, pušenja cigareta i tako dalje u krug, pa da znate šta vas čeka. Ja nisam za primjer.

Jedino šta sam naučila dobro ove godine jeste ne dat na sebe još više i da grizem.

Imam malo vremena, Bože me oprosti da nađem novi posao, a vrijeme curi, i to mi stvara pritisak.

Zašto vrijeme tako brzo teče?

Čim sa se probudila, dva propuštena, dojadili su mi poslovni telefoni, i biti "neko i nešto", ne znam više ni sama, valjda neko konta o čemu pričam.

Uđem sad na neke stranice, posla ni na vidiku, došlo mi je i da mijenjam profesiju, okamenila sam u ovom okrutnom poslu, da se samoj sebi iščuđavam, ali helem nejse, dođe to s vremenom.

Opet sam u fazi kada ne znam šta bih, znam samo da ću ovo vrijeme iskoristiti da me mama što više miluje i da se naspavam.

Čim sam izgubila volju da idem na posao, to je znak da je moja vizija propala i da ne ide na dobro.

A to me još više tišti i čini tužnom.

Inače, kako ste vi?

26.05.2019.

How old are you?

Svake godine primjetim godinu vise na sebi. Na licu, bore. Uskoro mi lete tridesete... Ulazim zapravo ka njima. Sinoc me uhvatila nostalgija ljubavi. Probudila bol stomaka. Tetka je dosla jucer iznenada i sa jakim bolovima da sam se i presvukla. Jutros bol. Volim brufen. Definitivno moram se mijenjat na bolje. Pokusavam zaspati. Nedjelja je tako lijep dan. Nisam znala da cu se radovati masini za ves kad ju cujem da radi. Ono cemu se ne radujem je pegla. Nisam ju ukljucila ima dva mjeseca. Stan moram ocistiti pred put. Nece me biti duze vrijeme. Jedva cekam odmor. Hvala ti Boze na svemu.



24.05.2019.

Me as boss...

Trazim se danas, gdje sam bila prije 20 godina... Bila sam dijete i ucila Prirodu i drustvo. Nisam se tada vidjela ni u ovom poslu niti daleko od kuce. Znam samo da sam bila sretna. Babin miris, babin zagrljaj. Dolazi sa posla, cuvam sestru a iscekujem bratovo rodjenje. Sada poslije 20 godina. Zivim sama. Alcatraz mi je divan.. Imam dva balkona. Na visini sam. Sunce mi obasja sobu. Zivim u svom haosu. Radim u haosu kojeg volim. Ne znam u kom trenutku ali znam da ih je bilo dosta u kojim sam odrastala i odrasla. I ovo nisam ni sanjala. To koliko emocija probudi u meni moj uspjeh, to samo Bog zna. To koliko se i dajem i koliko jos trebam, i to samo Bog zna. Koliko mi nedostaje ona Red prije 20 godina...i to Bog zna. Moja sreca je moja majka, kojoj gledam da ispunim sve zelje. Toliko zelim da joj sve zivo moguce priustim i da mi bude dobro. Amin. Ugledala sam mu sada fotografiju, on ima tako lijepe oci. Odrasla sam kad sam ostavila to sto me tisti. Amira, Hasana, njega. Jer trazim sebe, a sa njima sa se gubila. Ne mozes imati sve, rekoh vec. Bar sam pustila suzu. Slijedi sedmica u kojoj moram briljirati jer idem kuci uskoro. Molim Boga da mi pomogne.



13.05.2019.

22hours girl...

Voljela bih se sada sakriti kao sto se krijem iza gorde zene, i isplakati se. Amir se javio. Jutros. Danima mi se vrti njegovo ime u ustima. I kad god sam ga u sebi spominjala, kao da sam ga prizvala. Mrzim te. Rekla sam neki dan u sebi a nadam se da nisam sanjala, kako mu oprastam. Boze ako je ovo iskusenje, molim Te oprosti mi ali ne mogu vise. Jutros sam popila tabletu jer sam dobila mucninu. I sada gutam knedle dok pisem. Da ne zaplacem. Kako te nije stid, kako te nije stid, napisati samo ej. Usla sam nakon alarma u mobitel i mislila da sanjam. I onda sam pomislila da sam usnila. I nisam mu otisla na profil jer je blokiran sa svih strana od mene. I nadjem ga nakon 9 mjeseci i vidim napisao ej. Oprosti mi Bozr sto ga mrzim. Oprosti mi. Zelim mu se krvi napiti. Zelim da ga boli kao sto je mene boljelo. Mrzim te. Mrzim te. Mrzim te.

10.05.2019.

I miss you...

Volim te vidjeti nasmijanog iako vise nismo zajedno. Bilo mi je lijepo. Digresija:"Tesko meni samoj sa sobom. Ne mogu vise ni samu sebe razumijeti. Samo kada spavam, tad lezi ta prava ja." p.s. Da dragi Bog sacuva svaku lutalicu od covjeka do zivotinje. Amin...

03.05.2019.

Tebi, koja nisi odustala...

Nakon toga...proslo je besanih noci i ludih dana. Uci se drzat jezik za zubima. Ti to mozes. Pogledaj sta si sve uradila. Ti to mozes. Nikad nemoj odustajat od snova iako si sto puta pala i sto prvi put si se digla. Spavaj. Imas topao udoban krevet, tisinu koja ti ponekad smeta ali godi. Dovoljno za zivota. Jedi vise. Manje pusi. Kupi si kreme koje volis. Voca. Voca. Voca. Ljubavi, ljubavi... I cekaj me, ja cu doci. Sjecas se... Nedostajes mi i danas.



01.05.2019.

Danas...

Danas si obecavam isto ovakvo lice bez podocnjaka. Ne mogu se nagledat lica. Je li to sto se danima nisam ogledala ili sto ne mogu da vjerujem da nemam toliko izrazen mrak ispod ociju. Danas si obecavam ovu tisinu. Ne zurim. Govorim si uspori Red. Boli me sto nisam slusala sebe ponovo i rekla:"Stop." Ovako sam se vezala i nedostaje mi. Bole me njegove recenice jer tacno znam da je dio posvetio meni i nama. Laz koju predstavlja, je samo platno iza kojeg se krije. Jer isti se pronalaze. Tako smo i nas dvoje. Zao mi sto se nisam slusala. A luda, zeljela sam ponovo da volim. I da budem voljena. Ne ide. Volim tisinu. Volim ju. Volim svoj krevet. Kako jr brzo proslo. Gdje idemo sada Red?




Stariji postovi
























From:~honeeybee Sunshines:310879