Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

20.08.2017.

In My CrazyLand...

...nazvala bih tako, svoj svijet. Ne može drugačije Red, kod tebe ako se jedno klupko otpetlja već si se u drugom zapetljala. Ja sam tip osobe u čijoj kancelariji je ogroman broj nesređenih papira i da sjednem samo i to da radim, možda bih i stigla, ali ne stižem, bar dok se ne smiri situacija sa poslom. I dalje uvodim u posao svoju kolegicu, koja mi je zadala sto muka, jer je početnik. To su samo ulazi i izlazi u procesu proizvodnje, samo, to je za mene tako lahko, ali je zeznula sto stvari. A pametna je, znam da jeste. Bože Mi pomozi, amin. U ljubavnom životu ni pomaka, mislim, svi misle da sam sa Tomijem, a zapravo nisam, ne znam ni kako bih definisala naš odnos, javlja mi se svaki dan, teško mi je izraziti se na engleskom kako to umijem na maternjem, ali helem nejse gore je još njemu jer nije tako dobar u engleskom, mada se mi dobro sporazumijevamo. Trenutno nisam izašla iz sobe kako sam sinoć ušla u nju. Ne izlazi mi se, umorna sam, radim za računarom, i hiljadu grešaka pronalazim, tačno mi trebaju dva dana da sve sredim, ali kad Red, kad? "Imaš selam." "Od koga?"- pravim se luda, a pretpostavljam. "Od Amira." - oh poselami i ti njega. Prošlo je sat ili dva - reci mu da ga čeka mjesto, pokazujući na radni stol. Uhvati me nekad sjeta, u vezi njega, pa ne znam šta mi je. Ne znam fakat. Odoh sad na drugi dio posla, prvi sam prepolovila do prvog Septembra. U jbt, pa sad će Jesen, je li? Hajde javim se...

20.08.2017.

Hello from the Red's room...

...toliko toga imam da zapisem, slobodna Nedjelja i ja. Hello!

17.08.2017.

I hate you! I love you!

Iz dna utrube gorim, muka mi je jer te i dalje volim. Prokleta da sam sto puta! Nikad! Nikad više!

16.08.2017.

...Bože Milostivi..

Danas sam imala jako težak dan. Dobila sam na poslu, oborilo me da nisam znala kako se dići, nit kako nastaviti raditi. Sat vremena sam bila van sebe. Maskara mi se razmazala, ispod očiju te sam se prepala ugledavši crnilo na bijelom licu. Umorna sam Bože, oprosti mi. Zašto si Amire otišao? Zašto? Zašto? Kako čovjek da zaboravi voljeno biće? Kako? Trujem se nekim pjesmama, podizuci si ego, kao zaboravit ću ga... Ne mogu ja ovo shvatiti nikako...

15.08.2017.

Koliko ljeta nosis na ledjima?

...nekad, da vidim jesam li napredovala, trazim postove prethodne godine na isti datum. Prokleti Utorak. Neka je i prošao. Umiti lice, dvije pak tri kašike meda, uz Izvedi me i zaspati kraj mame. Kad bi babo otišao vani da radi, pa smo ga iscekivali...evo dok pišem u grudima mi udara, osjetih večeras dok je neko ulazio od ukućana, da je babo. Upoznah danas ženu, čiji je otac umro od iste bolesti. I tako. Odoh po teglu meda... Nedostaje mi svašta nešto u životu. Ono što nisam imala,sada imam...a što sam imala, više nemam. Rekoh Mu jutros:"Pomozi mi." - pomogao mi je. Eto tako, čuje me On. Znam da čuje. Hajde javim se...

15.08.2017.

...o Hemiji.

...zasladih život sa kašikom meda, znate onu:"Upala joj kašika u med." - heh. Ustala sam prije vremena. Umorna sam, naporno je raditi bez odmora. Kad brojim do Nedjelje, lakše mi. Sad ih nema do Bajrama. Slušam:"Ostala si uvijek ista." - nemam volje ni za maskaru. Zaspala sinoć sa njom. Trznula se oko tri ujutro. Spava mi se... Dobro vam jutro...

13.08.2017.

...ooo ti ženo, prokleta.

"Savila bih se prije pored Amira, znam, jer si prokleta, ne znaš sama što ti se to dešava jer znaš da je glupo i da ti to ne treba...ooo ti ženo prokleta, ne misli previše." - govorim si. Čekam vodu. Preživjela sam dan. Mi, on i ja, pored prozora, naše jedinstvo, to mi nedostaje. Glupo muško moje, kako si mogao otići tek tako...glupo muško! Kako vrijeme kući leti i dan brzo svane...

12.08.2017.

Just do it...

...skupljam babine upaljače. Jedan unikatan nosim sa sobom na posao. Zaokruživam dane koliko još imam posla da uradim. Mnogo. U babinim čarapama, bole me stopala. U čarapama u koji su se rastegnuli taman za njegovih stopala. Nije to lahko svariti, prevariti, reći, da je mrtav. Nije, nit će ikad biti. Tell me, how do you feel? Kao cigara. Zapali me nešto, izgorim. I tako u krug. Hajde javim se... p.s. Da dragi Bog sačuva sve lutalice od covjeka do životinje, amin. p.s.s. I ja, ta... Bože...

11.08.2017.

About what you feel...

...umor me prevalio, oko sedam, a oko devet vrućine su me probudile. Preživjela sam, uspjela odraditi sve do kraja smjene. Do Bajrama bez prestanka imam kvotu robe za pripremiti. Kaže mati kako ću izdržati... Nekako, kao prošle godine. Nikotin, mnogo za danas. Tomi je radio čitav dan i noć. Ako odem ka njemu, upadam u taj sistem. Zvao me, ja spavala. Sinoć sam ga nazvala nakon što je rekao da želi da me čuje bar dvije minute. Odlučila sam, orman i dormeo. Zaslužila sam. Bože olakšaj a ne otežaj, amin. Red, draga moja, ne daj se kraljice, možeš ti to. Hajde živjeli!

10.08.2017.

...what about me.

Kaže mi, Tomi kako sam tiha, danas. Zapravo, on ne poznavajući mene, ne zna da,ja bježim od njega jer kao prvo ne znam šta hoću a kamoli šta hoću sa njim. Ležim. Ova dva dana su bila turobna. Volim kad radim pa ne znam kud prije a ne kad mi stane mašina, sirovine, ljudi i hopsa niz drugih problema. Kad mi neko kaže nešto tipa jesi li ozebla, je li ti hladno...kažem kako ja. neko mora i to. Upravo to sam ja. Fahretu, svoju pomoćnicu sam rasplakala danas. Treća sedmica si tu, i osnovnu stvar pogriješiš. Kako sam ja onda sve to sama. Kako, Bože? Dobila sam čak i povišicu. Zaboravih i to reći. Taman za drva skupljati. Sutra mi dan ako Bog počinje u 4h, radit ću skoro dvije smjene, pa ako preživim, pišem vam. Kahva, cigarete, tuš i tu sam. Sutra je Petak, meni najtuzniji dan. Hajde javim se... p.s. Jeste li sami noćas...


Stariji postovi

Hemija života
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031