Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

28.04.2017.

I am fine...

...danas puno bolje. Valjda ja prelazim preko nekih stvari brzo ili se navikavam na teške stvari. Hladnoća svoje čini. Boli me što - šta. Jučer me je pored zuba, stopala i ruke, najviše boljelo u grudima. Sama sam si kriva. Željela sam to, dobila sam to. Prijala mi je i nježnost, i ljubav i sve. Poslala sam mu poruku, da ne mora odgovarati ali da ne prekidamo kontakt. Prije sedam dana smo se grlili, zar nije glupo? Oky sam, puno bolje. Ide ljeto, ako ostanem u firmi, po najavi bit će posla, izgubit ću se u njemu. Malo sam si priuštila jednu slušalicu, slušam muziku i raditi za PC u vezi posla. I onda leći, isključiti sve, jer te umor savlada, da više ne možeš razmišljati jer ti se spava. O Amiru i meni, trebala bih napisati esej. Tek tada biste shvatili, samo sam u trenucima napisala površne stvari, zapravo je nešto veliko iza. Bit će bolje... Hajde živjeli!

27.04.2017.

Hello...

...bilo je tužno, i teško slušati kako Amir plače preko telefona, i potom mi prekida poziv jer ne može više. Odvezao se i kupio si vina i eksirao ga, potom pisao satima kako je loš za mene. Ja sam jutros nakon što sam javila Dženy, da sam prekinula, jedva otišla na posao, obukla se za dvadeset minuta i odlučila ići. Sekunde su falile, jer nisam jela od ručka, osjećala sam mučninu, i danas ju čitav dan osjećam. Krila sam oči. Na silu se smijala. Nemam snage da galamim, ni na greške ni da vršim time disciplinu među radnicima. Spominjali su ga, a ja kao da se ništa nije desilo. Odlična sam glumica, samu sebe iznenađujem ponekad. "Nisi ti meni dobro čitav dan." - nakon što sam odgovorila na pitanje, radniku, na to kako sam. Uđoh u svlačionicu, pogledah se sa Dženy i suze krenuše. Žene sam isprepadala, ona je plakala, plakala sam i ja, pa potom i Elma. Zaustavila sam se nekako. Nije mi mene žao. Žao mi njega, njega mi žao jer znam da nije dobro i da će ovo mnogo da utječe na njega. Ja sam preumorna. Danas sam ga toliko željela, a nismo se čuli od ponoći. Teško mi je. Preživjet ću. Teško mi je. I navikla sam. Idem zaspati, telefone isključiti i ako bude mogla duša, neka se isplače. Hajde živjeli!

26.04.2017.

Amir i ja...

...draga Red, puno si sanjala puste snove. Nemoj vise. Znas da si samo sretna u Tvrdjavi. Ne mogu svi biti sretni. Evo pomirila sam se sudbinom. Odlazit cu rano, dolazit cu kasno. Zaboravit cu te. Zaljubila sam se u dobrotu. Eto u to. Nije mi mene zao. Nije. Vec njega. Prekinuli smo. Samo se lazemo. Ne ide. Bit ce mnogima drago. Sta ce Red sa budalom, seljakom bez fakulteta. Eto, gdje ste u tri lijepe! Necu vise nikoga. Nikoga!

25.04.2017.

...hello.

Satima sam u sobi. Poslije posla, samo jela i zaspala. Ne čekam više. Uzimam telefon i zovem ga. Zvao me a ja spavala, upravo sklopila slušalicu, jer ja uvijek prva sve radim. Odlazim, prekidam. Amire, volim sve što imamo...sve što budiš u meni. Hajde živjeli! p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin. Jer i sama ja lutalica sam.

23.04.2017.

...nema me tri dana.

...nece me bit danima. Neko je sinoc napisao da zeli da umre i pokusavala sam da udjem ovdje, no telefon je negodovao. Uspjela sam tek sada. Bili smo zajedno, sinoc. Usla sam u fazu da nemam vise snage. Odustajem od Amira, od nas. Kao da je iscezlo sve. Nista ne osjecam. Probudila sam se u 11...a trznula u pet. Nigdje telefona, i pitanje je li kuci dosao sigurno. Tek sam vidjela pozive, poruke. Umorna sam. Grlo mi je suho, ne radi mi se nista. Napustit cu ga. Popila sam samo caj od nevena. Ciklus je trajao dan i po. Odakle i to malo krvi...pitam se. Nije depresija. Samo sam realna. Dobra sam samo dok zaradjujem. Hajde zivjeli!

19.04.2017.

...about nothing.

...ja bih ovu, lila boje haljinu. Umor me obara. Polahko gubim volju za borbom za tih par sati Subotom. On za Subotu zivi. Ja...ja, gubim volju. Ubi me ovaj zivot, a tek mi kraj 26. Ehhh! Hajde zivjeli!

17.04.2017.

Ponedjeljak...

...citavu noc sanjam da se udajem. Mnogo lijepo bijase. Budila se u jedan pa u cetiri, reko bi covjek naspavana. Jesam, no umorna. Volim ga, najteze mi je Ponedjeljkom...trazim ga u mislima. Sabahile mu pisem da ga volim...volim sto je zna da je voljen. Pomislih na jedno jutro, on i ja... Dear Lord! Bit, bit ce Red, samo se bori i ne daj. Hajde zivjeli!

16.04.2017.

About Today...

...gledajući ove Superljude, počeh razmišljat o tome šta sam sve kao malena djevojčica željela i po čemu sam se razlikovala od djece iz mahale, sela i sela okolo.

Željela sam da budem pametna.

Te sam već od pete godine, toliko se sjećam počela da razumijem engleski jezik, vjerovatno koliko sad uspjevam da se sjetim (ako neko sad zna kako se zove taj crtani neka javi) od crtića gdje jedan doktor ima sestru koja ga izluđuje a on miksa hemikalije, pa od mr. Beana, pa do Skubidubidua...opade mi koncentracija, pa ne mogu da se sjetim još od čega.

Onda sam u školi prošla mnogo toga sa jezicima. Moja strast i ljubav tokom četiri godine školovanja, je postao engleski. Volim da čitam, i to na sav glas. "Imaš jedan od najljepših akcenata kojih sam čula." - reče profesorka. Tad mislim da sam mogla osvojiti svijet. Nisam najbolja u engleskom, ali sigurna sam da bi svaki učitalj uživao u mom čitanju.

Amiru sam odlučila da čitam iz najdražih knjiga tekstove. Odlučila sam jedne noći, romantično veče provesti čitajući mu.

Sinoć je bilo prelijepo. Opet mi je spremio večeru. Kaže da je sretan kad ja jedem. A on baš voli da jede, voli da kuha, a ja sva sretna. Još me više usrećio kad je rekao da mu se dopadaju neke stvari, koje ja mislim da se drugim muškarcima ne dopadaju kod djevojaka, te sam ja baš se osjećala super, neću morati npr. da brijem noge ako se udam za njega. :D

Kupila sam nam jabukovaču za desert, rekoh mu pred kasom:"Odmah da račšistimo, ja plaćam ovo a ti ovo, ne možeš uvijek ti sve, a ja hoću da te počastim, jer to voliš." - pojeo je od moguće četiri, tri, ja jedva i jednu, mnogo su jake ali mnogo dobre, Sprind proizvodnja, pa bujrum.

Veče sam provela u zagrljaju, uvijek mu pred naš susret kažem:"Želim tišinu i tebe."

Zovem ga:"Sunce Moga Svijeta..."

Sunce je moga tamnog vilajeta, zvanog život.

Na poslu, standardno ludilo, kako ja kažem kad me neko od kolega pita.

Ali što više zalazim u posao, više ga i volim iako me crpi.

"Idi ti ćeri u Njemačku." - babo veli, danas. Kako je to lahko reći. Kako, gdje i sa kojim parama. Platu sam skoro dokusurila, mislim da imam 70KM do prvog.

Mama jutros babi nabraja u šta.

Babo je jučer saznao od nekoga, ne znam od koga, da sam u vezi i sa kim. A neku noć mi reče kako valjda treba od mene da sazna. Kaže mama da je burno reagovao i onda joj rekao:"Treba mi trideset minuta da dodjem sebi." - kaže mati da se onda smirio i rekao da radim šta hoću, ne mogu se tačno sjetiti ali u tom fazonu. Vidim ja jutros on nešto potišten. Znam da mi ništa ne može reći, jer kao prvo finansiram ih, podrška sam im, očekujem da me poštuju pa i moje odluke.

Svima, pa i meni samoj je bum što sam sa Amirom.

Ali danas majci velim, toliko smo slični, i toliko različiti, ali ja volim ga, i moja podrška je i snaga.

Tako ja volim što sam uz njega, što baš osjećam da sam ono što treba da čini svaka žena svom muškarcu.

Nježnosti, naše nježnosti...



Kako se rastati... Sinoć je skoro pa zaplakao, znam da me više nije mogao gledati i ja sam okrenula glavu, dok je usporio sa vožnjom.

I rekao je:"Bože, koliko te volim, sad bih mogao zaplakati, Bože koliko sam se zaljubio u tebe..." - još ljepše riječi je izgovorio. I ja ga gledam, i gledam dok vozi, i dodirujem mladež na vrhu vrata.

Volim ga.

Nekada me uhvati nešto, ne znam kako se to zove, ne sumnja, možda odustajanje, valjda se to dešava kod sviju, šta kažete?

I onda čujem poruku, poziv, i njegova sam.

"Tvoja, samo tvoja." - rekoh mu.

Rekla sam mu da sam spremna da opremim si sprat, i da ga zovem da živi kod mene, on je ostao bez teksta, začuđen, dok sam sjedila mu u krilu, i dok smo gledali kroz prozor, jer ima prelijep pogled. Bio je mnogo sretan.

I rekla sam kad budem toliko sigurna, da ću ga samo uzeti za ruku i to će biti to.

Želim to.

Vrijeme je da idem.

Želim vam ugodno veče i hvala vam na čitanju.

Hvala Bogu pa se blogger vratio, tačno sam mislila, evo nemam gdje da pobjegnem...kad evo imam gdje, tu smo.

Hajde živjeli!

p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin.

16.04.2017.

Kako je biti sretno bice?

Proslo je skoro dvanaest sati kako smo se rastali. Kad stanemo na semafor a rijetko, pozuri velim, poljubi me...deee. Silly me. Pisem iz kreveta. Preumorna sam. Imam posla po kuci. Posao za racunarom od 14 dana. Spremanje za nove poslove. Odakle Red kupis snagu? Od njega, moja slabost I snaga. Hvala TI Boze, sto dozivih da imam pored sebe ko me postuje i cijeni. U nastavku nekada:"Kako je odreagovao na to da zelim da zivi kod mene?" Hajde zivjeli!

11.04.2017.

About me, and you...

...svakim danom, osjećam da smo jači u ovom što nas veže. Slušamo se. Razumijemo se. Tu je. Kad mi pošalje onu malu porukicu na poslu, i kaže:"Ljubavi jutro i uz tebe sam." - moj osmijeh je od uha do uha, čitavo moje tijelo je sretno. Volim ga.

Probudio je u meni ono što je dugo spavalo.

Ne plašim se.

Ne bojim ga se.

Volim ga.

Koliko god drugi mislili da ja zaslužujem boljeg muškarca, ja trenutno želim samo njega.

Mogla sam sada dok vam pišem sjediti u Turskoj sa Hasanom, piti najskuplji čaj u najmodernijoj odjeći...no, lažem da ne bih, lijepo to zvuči, Hasan je lijep muškarac, ali ne. Amir je tu.

Sa Amirom želim mnogo toga.

Naš je odnos iskren.

Kaže mi ponovo večeras, da kad me je pozvao u stan, plašio se šta ću pomisliti, ali da kad sam pristala da je bio mnogo sretan i da je sve isplanirao.

"Zaboravili smo Ness, ojhhh hoću da pijemo, hoću sa tobom, odoh nam kupiti." - nakon završene kupovine.

Kad kaže kako mu je lijepo, toplo, kao da sam ja tu, tako to osjećam. Znam da mu treba tišina, mir, zato je i otišao od kuće.

Tako je lijep pogled, mogu misliti kada pada kiša kako je lijepo.

Danas nam je prvi mjesec veze.

Nisam se iskreno nadala da ćemo trajati ni mjesec dana, no Bog nas je spojio, od onog trenutka kada je došao kod mene da radi.

Nisam se niti jednom radniku, jer je stručan, tako obradovala, kao njemu. To je bilo to.

Tačno ne treba suditi ljudima, na osnovu izgleda i onoga što rade kad su pod pritiskom, kao što smo nas dvoje bili, u našem poslu.

Toliko me je molio da izađemo, ja nisam htjela, da sam Bogdom, pomogla bih mu kao što on sada pomaže meni.

Pređe kilometre, da me vidi, kilometre pređemo, i volim ga.

Znam da bi mi sređeniji, ljepši muškarac pristajao, obrazovaniji pogotovo, ali ja idem sudbinom, pa šta bude.

Volim ga.

Čini me boljom, ljepšom, snažnijom.

Danas sam si mirisala ruku, i osjetila njegov miris, a nismo se vidjeli tri dana. Ludo zar ne? Mirise pamtim, i to dugo.

Čupa me iz svakodnevnice, uveseli...voli me, čovječe i neko mene voli i želi.

Sinoć mi došlo da odem od kuće.

Naletjela sam na ovu pjesmu prije par dana, i da hoću da odem, otišla bih baš ovako.

No, on je tu.

Neću, neću da idem.



Luda sam, gruba sam, teška, slaba, no to sam ja. Kad sam prihvatila to kod sebe, onda sam prestala se boriti sa onim što nisam.

Poslije naših razgovora, ja ne mogu da zaspim. Jer me odmori.

Plače mi se, jer sam pod PMS, svašta mi se dešava i nisam do sinoć plakala.

Inače, moja tuga se vidi u očima, ako ju već ne prikazujem, čitavo jutro i dan, krijem oči. Negdje oko tri sata sam sebi došla.

Pisala bih o mnogo čemu...jer sam se napokon dohvatila laptopa.

Pada kiša.

Pada kiša, kaže i zamišljam kako je lijepo tek tada.

Slijedeći put ću samo se sklopiti u njegov zagrljaj i ljubiti mu ruke.

Voli me...

Volim ga...

Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin.

A sada nešto i da obilježimo ovu emociju, zvanu ljubav. Uz hvala vam na čitanju i hajde živjeli!




Stariji postovi

Hemija života
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30