<body>
SUMMERTIME SADNESS

28.02.2017.

Tell me more?

...sinoć sam oko pola 2 ili pak 2, ili pak pola tri zaspala. Pisala sam dugo sa Amirom. Toliko osjećaja u tih par sati. Boljele su me oči, no nisam mogla zaspati. Tako godi taj osjećaj. Aman.

Na ručku sam dobila, nekako naglo povišenu temperaturu, koju i sada imam, no nekako se borim. Crvenim se kao rak u licu. Usput nisam ni ručala, jer radim, pri kraju sam evo mjesečnog izvještaja za šefa.

Najlakše je leći, no ja čim sam došla sa posla, nisam mogla ni ležati, prihvatila se posla, i izbriše mi se jedan dio, vrlo bitan, pa hajde ponovo.

Ne znam što će se dogoditi sa nama, zaista ne znam. Samo znam da jedva čekam da ga zagrlim.

Jer ja sam rođena i radim sa vukovima.

Hajde živjeli!



27.02.2017.

Ponedjeljak...

...danas sam cvijetala. Amir mi je uljepsao jutro. Dan. I evo vecer. Dan je bio uspjesan. Hvala Ti Boze. Probudio me je ponovo. Osjecam se zivom. Ne znam sta ce se desiti. Znam samo da sam sretnija i veselija, draza i ljepsa...sebi. I molim Te, Boze...da izadje na dobro. Nismo se vidjeli dva mjeseca. A imam osjecaj da smo blizi sto smo dalji... Slijedi Utorak, laku noc. Hajde zivjeli!

26.02.2017.

O tome što me čini ludom...

...je sve što bih sa tobom. I sa tobom. I sa njim. Amir mi se danas javio. Usrećio me je sa par rečenica:"Vratio bih se samo zbog tebe." - "Ne udaji se još, neću ni ja." - i večeras sam, pozvala drugaricu, nakon što je rekla da je tu i tu, rekoh skokni mi do Amira, kupi čokoladu, ostavi mu na stol i reci:"Znaš od koga je."

To be continued...

p.s. "Catch me!"

26.02.2017.

Ne znam za druge žene...

...ali ako si me dodao na FB, javi se brate mili, šta čekaš, daj da vidim ko si i šta si a ne da si gledamo fotke! Tako, javila sam se prva, tom mužjaku. Ne izlazi mi se ispod deke. Shvatih da sam pukla slušalice, popravih dio, no prije toga shvatih da mi jedna ne radi. Eto, šta reći. Hajde živjeli!

24.02.2017.

O veterinarima...

...stalno govorim kako ih ne volim, uzdižu se iznad moje profesije, no jednog sam upoznala. Nadjem ga sad na FB i vidim ima djevojku i kontam:"U šta pojedini muškarci gledaju." i sav mi je puterasto, kremasto, meden sa slikom mačke u rukama. Dear Lord.. Grmi, sijevalo je...borim se, no san je jači...laku noć.

23.02.2017.

Call me Red...

...cekam kahvu iz crvene dzezve u crvenom dzemperu crvenih obraza. Vecera, Seherzada, dva nova ruza...na akciji, pa sam dva uzela, ne znam sta mi bi...i onda krevet. On me uvijek doceka spreman. Boze, nista vise necu traziti...nista. Kako ste vi? Hajde zivjeli!

22.02.2017.

What to tell...

"...pa ja ne smijem ni ostat trudna." - Dženy se javlja i veli:"Pa ti draga moja Red nisi ni udata, da bi ostala trudna."

Dear Lord...

Za ove po kancelarijama, lahko im je ostati u drugom stanju, za nas po pogonima, nije lahko, hem je hladno, hem smo pod pritiskom, hem radimo "muški" i za nas vrijedi:"Vrijeme ti je da ideš."

I ja sam svjesna toga, za mene je to normalno, jer prije svega treba misliti na dijete koje se nosi u trbuhu devet mjeseci, imam osjećaj da kad bih zagalamila sa trbuhom, da bi mi šta bilo, ne daj ti Bože, te je pametno odlučila. Ne može trudna žena opstati u našem poslu, teško je.

Jednostavno, teško je.

Ne znam kad mi se popravilo raspoloženje, danas, možda pred polazak kući.

Srijeda je, slušala sam Leontinu "Sreda". Dobar ritam, no nije me raspoložila, mislim tužna je pjesma.

Mislila sam čitav dan na oca.

Dobila sam, ono juhhhuuuuu, ne boli me još ništa, čudno mi. Žderem čokolade na pauzama i da, danas sam ušla u svlačionicu, stala, rekoh:"Ima li golih, de Omare vidi." - nema, nema reče i zovem jednog, izlazi, nije završio posao kako treba i rekoh mu:"Šta ćemo sad, ako te otpustim." - ja sam im rekla da to urade, rekoh i to. No nisam, samo sam bila iznervirana, toliko da sam prešla 40 stepenica uzbrdo dok si rekao keks, i pravac u svlačionicu, dobro je pa sam se zaustavila, jer sam mogla vidjeti svašta pa sam zatvorila vrata sa svih strana.

Sutra ću se ja osvetiti na poslu, tako što će raditi da neće znati kad će stat.

To je moja deviza.

Ljudi su vam bezobrazna rasa, malo je onih odanih na poslu.

Misli pred kupanje:"Uključim this song https://youtu.be/4IN-VL_fxT4 i rasplešem se ko da sam jedna od ovih u spotu." - alasalamet Red, šta ovaj PMS od tebe radi, damn girl!

E.J. mi se javio neku noć, pita kako sam.

Odgovorila sam normalno, i to večeras sam mu poslala poruku nakon zahvale što se javio.

Jer nam se razgovori završavaju na:"Nema na čemu...molim, poselami, selam."

Joj, počinje brojanje do Nedjelje. Sinoć sam u ova doba bila u dubokim snovima.

Kako ja volim spavat, Bože dragi. Ima li vas još?

Vidite ove ljepotice, aman. Hajde živjeli!



p.s. Počela sam se drogirati sa čajem od đumbira, pa da vidimo dokle.

21.02.2017.

What to tell...

...prošle godine, na ovaj datum plakala sam u sobi i govorila bratu kako me je strah i da ja ne znam da li ću moći raditi posao za koji mislim. Sa nedoumicama, sa strahom i plačljiva. zaspala sam. Od tog jutra, sem Nedjeljom budim se vrlo rano, a dolazim kasno. Nekada jako kasno.

Borila sam se, sa svim, sa svima. Izborila sam se. Ne dam svoje mjesto, ne dam sebe, ne dam na svoj posao, ne dam, jer sam zavoljela posao. Borim se i dalje.

Ponosna sam na sebe.

Preksinoć sam uzela da čitam svoje postove, baš ove Februarske dane. Ne čudim se što sam se par puta budila. Prošla je godina u mnogo čemu.

Prošle godine sam plakala zbog straha, a večeras u babinom zagrljaju.

Kad god ide na hemo, on plače. Ja sam ga večeras ponovo zagrlila, i kaže on meni:"Kćeri jesam ti i na teretu." - "Babo kako bolan na teretu pa ti si moj otac, nemoj tako govoriti." - "Ući ćeš mi u godine." - misleći na udaju, znam ja šta je njemu. O svemu razmišlja. Rekoh:"Hoćeš da ga dovedem, imam ja bolan ponuda, odmah ću se udati, dovest ću ga." Pa se nasmijasmo.

Kaže on meni:"Snago moja." - i ja ponekad se pitam odakle mi snaga, prošli smo dosta toga za ovih 9 mjeseci kako se borimo sa bolešću. On ponajviše.

Sve se odigralo brzo, ponekad mislim i prebrzo.

Bitno mi je da se manje sikira, jer zna da sam ja tu, da mogu voditi računa i da su sigurni uz mene.

No, da vam ispričam. Sjećate se kada sam pisala (čuj ti samouvjerenosti sjećate li se, well done Red) o tome kako ja ne mogu biti ljubomorna na ženu, na osnovu izgleda, na osnovu torbe ili odjeće, kose itd. već intelektualno, ehhh de da ja evo sebi priznam da sam osjetila ljubomoru jutros, dok je moj šef dugo razgovarao sa kolegicom mi na našem odjelu. Čovječe, ne znam šta mi je bilo. Je li to što znam svoje vrijednosti, svjesna sam ih, svojih kvaliteta, pa ja samo želim da on samo sa mnom ima tako duge razgovore, jer su veće obligacije na meni, mnogo više komuniciramo...kako da kažem, želim da sam za njega najbolja, eto to.

Ne znam šta mi je bilo, ali kad sama sebi priznam, onda to prevaziđem.

Ili je to samo PMS? PMS sigurno.

Hajde živjeli!

21.02.2017.

Freak...

...ne sjecam se ni sta sam sinoc sanjala. Ponovo cu postat sebicna. Ne dam pristupa svojim mislima. Bolje cu spavati. Najbolje odluke donosim kad mi se mnogo spava I trebam oci zatvoriti. Lakse prekinem, odem, poklopim slusalicu. Dok sjedim na toplom krevetu, jedva cekam da mu se vratim. Danas white colours...volim bijelo. Svanulo. Snijeg se stopio, nadam se da nije klizavo. Dobro jutro...

20.02.2017.

Pieces of me...

...ugasih, sad sve. I shvatih vrhunac umora dok osjecam kais oko stomaka...kojeg sam svukla sa radnih hlaca, i umalo da zaspim sa njim. Svukla sam ga, uzela phone da zabiljezim emocije:"Babin zagrljaj." - mama nas slika, prva je saznala prognozu smrti, tri do sest mjeseci. Ja svaki dan ocekujem kad ce sto lose se desiti. Danas sam predosjetila. Dok lezim u toplom krevetu, tako je fino. Zatvaram krug zvani "Tisina"... Ne mogu zaista vise, samu sebe mucim tobom. "Dovidjenja..." Idem spavati. Utorak se razvuce i bude uvijek stresan. Razmisljam da se izolujem od svega... Hajde zivjeli! p.s. Muskarci, prave ste pussy, eto toliko.

20.02.2017.

Bit ce ovo dug dan...

...svaki Ponedjeljak je takav. Probudila sam se sto puta. Ne znam sto. Nemirna sam. Plus PMS. Odoh ustati, probudila me realnost. Dobro jutro.

19.02.2017.

Trenutne misli...

...ne volim da mislim o mnogo čemu, a što se ne tiče posla, jer kada mislim o mnogo čemu, shvatim ponekad neke stvari, i ne prija mi.

Kada sam ulazila sada na stranicu blogger.ba, pomislih da mi je vrata kuće na koja ću isto ovako ulaziti.

Jutros sam na tren pomislila:"Kada li ću ja imati dijete i biti nečija žena." - ne znam šta mi je bilo dok sam ležala na krevetu i to tek budna.

Ne sjećam se šta sam sanjala.

Kad sanjam nekog od muškaraca koji mi se dopadaju, dan mi bude ljepši. Što li, i onda obavezno nanesem najdraži parfem i najdraži ruž.

Februar ide brže.

Od toliko posla, ja uzela da čistim sestrinu make - up torbicu.

Ne znam šta bih slušala, dosadi mi ono što slušam po čitav dan.

Sigurno je da ulazim u PMS.

Ne volim te dane.

Odoh raditi.

Hajde živjeli!

18.02.2017.

Hocu crno i crveno!

...uz Zvezde Granda, po koju suzu sto sam sakrila od zagrljaja izmedju oca i sestre...uz mineralnu vodu, opijam se, jer je Nedjelja. Hajde zivjeli!

17.02.2017.

All about red...

...jednom sedmično obučem crvene hlače. I to tvoje Vangelis, u kojima sam izgledala kao mršavica, gore nego sada, no eto sad mi baš pristoje. Volim ih. I to ih oblačim Četvrtkom, i to crven džemper, no jučer sam shvatila potežući za njima da je Četvrtak i rekoh se:"Eeee pa neće moći." - ne bih ja bila ja, da ih ne obučem ali sam to zaista nesvjesno radila, dok nisam shvatila.

Čitav dan mi "Shape of you" svira u glavi i u trenucima kada sam sama. Ne dešava se ništa. Ustanem sa brojanjem dana i tako i zaspim.

Ništa se ne dešava. Sutra je Subota i to mi je bitno.

Hajde živjeli!



p.s. Odlična!

16.02.2017.

You don*t have to...



p.s. Umorna sam, no znate da Red broji dane do Nedjelje i toplog zagrljaja sa svojim krevetom u šest sati ujutro. Ništa se ne dešava. Who cares...hajde živjeli!

p.s.s."I'm in love with the shape of you We push and pull like a magnet do Although my heart is falling too I'm in love with your body Last night you were in my room And now my bedsheets smell like you Every day discovering something brand new I'm in love with your body..."

14.02.2017.

...dear Lord.

Sinoc sam u pola 8 zaspala, pokrivena jaknom. U pola 11 se probudila I skuhala si caj. I ponovo zaspala. Danas sam uspijela uraditi dupli posao od jucer na vrijeme, I na vrijeme kuci otici. Lahko cu ja sa sobom, organizujem se. No, oko mene. Sefica:"Dokle si stigla" - sve sam pripremila, velim. Imam osjecaj da me ne moze ocima, da Bog oprosti. No, neka. Bit cemo mi na "ti" kad - tad. Nego, sretan dan zaljubljenih... Hajde zivjeli!

12.02.2017.

Ne znam evo više ni šta mi je...

...i dalje ne znam šta mi je. Ne znam. Šta se sa mnom desilo? Ja sam prije više čitala, a čeka me pet knjiga na čitanju, jesam li to postala mrskorod ili šta već, kako se to kaže ili ti definiše, samo ih skupljam? Eno prašine na policama, mah hejjjj ja to prije nisam mogla gledat, ili nered, mah jah ima mati ona će očistiti, hejjjj mene da prođe Nedjelja a da nisam generalku uradila, mah NO WAY!

Odlučila sam da učim, krajnje je vrijeme, ako ću već čitati, ove će se knjige načekati, ja moram da znam više, kako bih opstala u krugovima u kojim se nalazim. Evo počela sam, od večeras. Osjećam se kao prosvijetljena, ili ti kako se kaže.

Nisam ponosna, jer sam izgubila tu konekciju koju zovem "Razgovor sa Svevišnjim"...na to nisam ponosna, i ne znam šta mi je.

Nisam izašla, haverica me nije uspjela izvući. Ako se dogovorimo u tri, onda za mene nema ni pet ni šest niti koje drugo vrijeme, ako smo se dogovorile, neću da budem na drugom mjestu i kad shvatiš to onda me stavljaš na prvo...znači neću.

Odlučila sam kupiti ako ne sutra, ovih dana energetske pločice, da imam ako već ne odem na doručak ili ručak da mogu prezalogajit.

Moram popraviti odnos sa sestrom, jer sam se udaljila od nje. Ne znam eto ni šta mi je sad.

Danas da uzmem iz pećnice jelo, i uhvati me nešto na dnu leđa, presjeklo me, prozborih sa uhhh...i rekoh dobro sam, mah vraga sam, i dalje nešto osjećam.

Nema šta kako je krenulo, kako i ne bi boljelo.

Ne volim sladak osjećaj u svojim ustima, Bože da nije krenuo PMS. Ne znam evo ni u tome šta mi je.

Recite mi vaše mišljenje o Lukomiru? Maybe I will go there. Kaže spava se na spužvi i da će nam biti razdvojene sobe. Heh, mislim se u sebi, ne plašim se ja tebe, plaši se ti mene.

Danas stavljala puder, nasmijavala mamu kao one što jutjuberke rade...i ja sam se smijala, i evo skinula sam sve ali i dalje osjećam na koži, valjda se odvikla od šminke.

Popila sam toliko kafe, kahve ili kave da ne znam kako ću večeras zaspat. Mama veli da spavam sa njom, bit će mi toplije, te sam pristala.

Ožiljak me malo pa pomalo muči, valjda kožu kako rastežem, pa me pecne, ne znam je li to normalno.

Evo šta slušam dok pišem:

Javila sam se bivšem, nakon tri godine, ispisali se. On je posljednji kojeg sam voljela. Ne znam šta mi je bilo. Iznenadila sam ga baš. On je baš dobar dečko. Saznao je gdje radim i da bih mogla bolje proći kad bih radila gdje on radi i to da bi on mogao srediti, kako primaju moju struku.

Svašta mi se mota po glavi, Amiru sam čestitala rođendan.

Alasalamet šta je sa mnom.

Ne znam da li da počnem opet sa apaurinima ili da se propušim, ha? Gdje je ona Gošća što mi popuje o apaurinima?

Helem nejse, jest nešto tmurna i maglovita Nedjelja, e paaa neće moći ove noći bejb, ušuškat ću se i lijepo maštati o sreći, ljepoti života i zaspati fino.

Još sam nešto htjela zapisati, zaboravila.

Hajde živjeli!

p.s. Po Zenici znači truju pse ili ih prebacivaju na selo, znači eto moj narod odakle nam silni psi.

12.02.2017.

Hello, hello...

Za početak:



Probudila sam se sa osjećajem, da ne znam gdje sam. Bukvalno u svom krevetu, i pomislila gdje mi je tanki jastuk jer osjećam krevet...i shvatila da je garant na podu, jer je uvijek jedan od njih, tanki ili debeli na podu...i kako sam se trznula, pomislivši da moram na posao, smirih se, i rekoh si:"Red, Nedjelja je." Onda sam shvatila da ne mogu dalje spavati iako mi se spavalo, a bilo je već pola devet. Sjetim se da je tu negdje privatni phone i uključivši wi - fi, gledam je li Amir nešto odgovorio jer smo prethodnu noć pisali i zaspala sam prije 22h, jer ne da mi se više mučiti.

Dan, Subota je bila teška, ne preteška jer ja pamtim i gore i napornije dane. Bila je teška psihički, jer ako ja mogu izdržati na jednoj kifli sa paštetom koju mi je moja Dženy pripremila i ne otići na doručak, pa potom raditi za vrijeme ručka...jasno vam je da fizički mogu pretrpiti dosta. Jučer sam se preznojila kao nikad, ne pamtim. Da sam samo makla iz pogona, već bi nastao problem, ali ovaj put se nadam, jer danas je plasman robe, da neće biti problema.

Zbog neorganizovanosti i neradnika, trpim ja. Ja, kao neko ko snosi odgovornosti. Preživjela sam, jer se sjetim očeve:"Ćeri, sve što ima početak ima i kraj."

Nakon što je nastao sabahile problem, šefica je rekla da će nas sviju rastjerat, ja sam rekla:"Uredu je, ja sam kriva, evo ja sam kriva, je li uredu...ali ovaj ne može to i to da uradi za to vrijeme koje Vi govorite."

Znate šta, da je rekla a rekla je već dva puta, treći put da će me otjerati, znate šta...ruka je već krenula ka mantilu, da ga skinem i odem. Da je rekla, već bih bila okrenuta leđima.

No, nisam.

Drže me novci, jer su mi potrebni. Platu sam već potrošila, iako čuvam jedan manji iznos na računu, jer otac uskoro putuje za Sarajevo, možda opet bude morao citostatike kupovati. Košta te zrak koji dišeš, a kamoli oni.

Nije dobro i samu sam sebe iznenadila, jer sam već dva ili tri dana govorila:"Da je samo umrijeti."

I tako ležim u krevetu, kad ono mati uleti u sobu, čujem:"Zapalio se dimnjak." - vjerujete to nije ni malo ugodno jer sam se sjetila kad se prvi put desilo.

I ja se dignem odmah, da vidim šta se dešava, daj jedno ogledalo, daj drugo, daj treće...i eto smirili smo.

Ne daj Bože u noći, dear Lord.

Trebala bih na kafu, vidjet ću kakve ću biti volje. Mijenjam po malo neke stvari kod sebe.

Jutrom volim da čitam duge postove, ali one koji ti vode misli...probudim se uz njih. To je negdje oko pola šest ujutro. A ja već dugo nisam pisala ovako.

Mogla bih o svemu...no dan me umori, da uvečer samo čekam krevet i kremu na stopalima.

Odlučila sam kupiti Dormeo madrac, samo se trebam finansijski organizovat. Koja će tek onda biti ljubav. Ahhh, aman!

Sedmica u Hemiji života:

Ponedjeljak:"Red, razmišlja i govori kako jedva čeka da dođe kući i zavali se u krevet. Ponedjeljak je uvijek tmuran i siv."

Utorak:"Red zna da je Utorak ni tamo ni ovamo, i da će biti težak:"

Srijeda:"Aahhh napokon sredina, počinje odbrojavanje do Nedjelje, jedva čekam kupanje."

Četvrtak:"Dear Lord, samo da dođe ta Nedjelja, baš sam se naspavala, jer jedino Srijedom legnem oko 20 časova."

Petak:"Ehhh, selam alejkum, jesi li se naspavao? Napokon Petak, naš lijepi dan."

Subota:"Teška, otegne se i da sutra je Nedjelja."

Nedjelja je, izvolite pjesmu za kraj.



Hajde živjeli!

11.02.2017.

Otjeraj me, hajde!

...crkla sam, crkla. Ostavila sam papire za Ponedjeljak. To be continued...

10.02.2017.

I am in my darkness...

...gore li mi obrazi, pitah. "Da." - cim sutim, nije dobro. Kad galamim, nije to nista. Jos gore kad mi postane svejedno. Bole me bubrezi. Svejedno mi je. Lazem, malo me uplasi bol. Hajde velim danas jednom da hocu umrijet...kruzim firmom i on sa mnom. Nista...nista vise nema smisla. Tjesim se da volim ono sto radim. Gluposti, moje gluposti... Otkad nisam slusala Avril... Damn, my Aprilgirl...

09.02.2017.

Not in mood...

...poprilično više ne znam šta želim u životu. Ne znam, fakat. Muka mi od same sebe. Danas sam pomislila na otkaz. Hejjjj ko sam ja da dajem otkaz. Nisam fakat ni ja svjesna šta sam imala niti šta sad imam. Kupila sam si parfem, bar da kad sam nekad dobre volje, da se naparfemišem mojim nadražim. Imala sam jaku želju za cigaretom. Čak sam rekla par puta na glas. Prošlo me je, no ne znači da ju neću zapaliti. Sinoć sam u osam zaspala. Neku noć izašla sa prijateljicom, vjerujete li vi da ja više nisam ni za plesa. Presjedala sam dobrih sat vremena, i neka sam, ipak rano ustajem, na visokim štiklama već su me stopala boljela. Bar je muzika bila mila za uši. Ne znam fakat šta hoću više. Živim jer mi je tako dato. Hajde živjeli!

07.02.2017.

Dear Lord...

...ujutro, od jucer si obecavam da cim dodjem kuci cu uletjet u svoj topli krevet u kom sam tek sad. Amir mi napisao kilometarsko priznanje. Jest lijepo kad ti neko kaze da te voli. Rekla sam i ja njemu sto - sta. Otisao je sa chata kao popisan. Zbog mene, no priznala sam mu da sam se borila sa sobom I da je usao u moj mozak. Odlucila sam mu kupiti nesto, sto sam davno obecala. Skupit cu lovu. I otici cu da ga vidim. Spremna sam sve da mu priznam, necu da me ceka. Necu ni ja da idem od njega, da bjezim vise...hocu i njega, i sve ono sto on hoce sa mnom. Hajde zivjeli! Laku noc vam...

07.02.2017.

Amir...

"...alo, alo gdje si, Bog te pitao koliko njih ima da ne moze stic na messenger odgovorit." - evo me, sjekla nokte. "Jebo njih, ma volim te ja." - voljela bih da vjerujem ponekad kao neka glupaca da me voli. Odoh na posao. Dobro jutro...

06.02.2017.

Postoje trenuci...

...kad zaista se osjecam nisko. Kao da nista nemam. Pola dana o tome moj mozak razmislja. Jebemtisvetitulefakultetske! Eto tako! Boli me glava. Nisam ni na rucak isla. Toliko ga volim, ali ce me zlo otjerati ako nastavim razmisljati o okrutnosti. A kud si ti moja lijepa Red mislila, de hajd nam reci, kud! Idi zaspi, hajde... Isplaci se kad ostanes sama u svoja cetiri zida. "U sta sam se pretvorila?" - boli me glava, svaki vlas kose. Od jutros samo neke negativne vijesti... Dear Lord...

02.02.2017.

Ko buduca penzionerka...

...sabiram, oduzimam gdje pare rasporedit. I pola plate za par sati ende. Vratila pola duga za motor. Sad platit kartu, bratu sam kupila. Potom racune kuce I poslat sestri. Boze, novi semestar ja ni ovaj nisam otplatila. Registracija auta, cini mi se u Aprilu. Helem nejse, valjda bi ovaj mjesec trebao brze proletjet. Tako sam sutljiva...veceras. Kad legnem na stomak, zavaljena na jastuk, tu nesto nije uredu. Uživam nocu, spavajuci pustene kose. Oziljak me zaboli, pa zasvrbi. I tako. Nisam pisala sa Amirom. Ne treba, tuzna sam...proci ce me, samo sam tuzna. I tako. Hvala Bogu na svemu. Poceli me zubi boljet. Nije to dobro. Na hladnocu sam navikla. "Ti si ledena kraljica." - jesam. Stadose mi misli. Dosta. Hajde zivjeli!

01.02.2017.

Ne volim...

...kad galamim, na poslu. Raditi u grupi sa 50 muškaraca nije lahko, no ako pokažeš strah ili ukažeš na to da ti može odgovoriti da te poklopi, moraš znati galamiti i staviti na znanje ko si i šta si. Znam da me mrze, pojedini, znam da me ne vole, pojedini, znam da bi me pojedini sastavili uz zid što zbog seksualnih nagona što zbog toga što me nikada ne bi oženili jer kako kaže jedan on bi mene šutnuo nogom prvog dana...rekoh mu:"Šteta pa to nećete doživjeti." - glupo, zar ne. Rekli su mi i:"Kurvo, kujo, rospijo." - ja sam se na sve to smijala, nije mi bilo drago, ali samo dušu griješe, i žao mi ih je, te pojedine, jer to su sirovine od muškaraca. To nisu pravi muškarci. "Nisam ti ja mati, i ti si na poslu." - "Nemoj na mene galamiti ni rođena mati mi ne galami." - e pa zlato moje, da radiš kako treba ne bih ti galamila. Jutros sam pala, da sam morala po prvi put skinuti hlače, jer su bile mokre i pokupila sam se sa ceste čim prije tako da me ne bi auto pregazilo. Bile su sekunde. Osjećala sam se kao da sam u nekom američkom gradu, stalo sve, i ja izađem iz auta, zakasnit ću na posao i krenem trčati, i da pređem cestu, padoh. Boli me malo, no hvala Bogu nisam se polomila. Poprilično sam not oky. Počeo mi se dopadati miris cigarete. Pisanje sa mr. T. mi ne se dopada, ali samo sanjarim, a od sanjarenja nemam ništa. Uskoro će prohodati, pa ćemo se vidjeti. Idem pod tuš. Galama pod vodom mi se dopada, samo sebe čujem kako ispuštam krike tišine koje držim, čuvam u toku dana, mjeseci i godina. Amir me pitao ponovo da se udam, rekla sam mu da ne želim i da gradim karijeru. Gluposti, samo gluposti. Hajde živjeli!
























From:~honeeybee Sunshines:164871