<body>
SUMMERTIME SADNESS

29.03.2017.

Srijeda...

Kaze:"Volim te svakim danom sve vise." - Boze Milostivi. Ostao mu moj tespih dok sam kopala po torbi. A htjela sam mu ostaviti... Heh. "Dosla si u pravi tren." - Boze Milostivi. Dobro vam jutro...

28.03.2017.

About Ponedjeljak...

...on je moja snaga, moja hrana, moj lijek. Osnazi me, nisam gladna i nista me ne boli. Ne znam sta ce biti sa nama. No, jedva cekam da se sklupcam u njegovim rukama. Volim da mu ljubim ruke. Mama je operisana. Tesko je podnijela. Uspjela sam izaci sa posla da ju vidim. On, samo on me drzi. Dobro vam jutro...

26.03.2017.

O Nedjelji...

...nisam se naspavala, mozak se rano probudio. Trenutno me opucalo svašta nešto. Ponajviše očeve riječi dok sam ga pripremala da mu kažem da imam dečka. Povrijedila me jedna riječ, da sam pile sasjekla po komadima...guši me sve, plače mi se i nemam volje ni za šta. Moj pakao će ujutro započeti. U njemu radim ono što volim. U Tvrđavi je hladno ali osjećam se sigurno, tu bježim. Ona me spasila...spasit će me valjda i sada. "Šta ti je bona digla si nos na mene." - sestra. "Tvoj bar ima fakultet." - i steglo me u trilijepe, eto to. Mamu smo posjetili. Ja nisam plakala. Mislim da će se to tek odraziti kad ostanem sama...već čitav dan nemam apetita i jedem na silu. On mi nedostaje, mnogo. Sreća traje kao droga...sinoć sam primila dozu. Danas je popustilo. Steže me vrat. Jesam li rekla da ne volim kuhat? Jesam li rekla da mi je muka? Da mi se živjeti počelo gaditi? Prokleti novci! Prokleti novci! Prokleti novci! Čeka me hrpa sudja. Sestra se povrijedila. Jedva rukom može kako treba. Baš može kuhati. U ovim trenucima shvatiš koliko mati znači u svakom smislu. Oprosti mi Bože, umorna sam. Divno počet ću plakat. Hajde živjeli! p.s. Ni malo ja nisam jaka, samo se tako čini...

26.03.2017.

About last night...

...odrastes kad shvatis i prihvatas neke dijelove sebe. Sinoć smo bili zajedno. Samo je gledao na sat i govorio kako vrijeme brzo leti. Rekao mi je da mastam, kao što on dok setamo i gledamo u zgradu u kojoj bismo mogli živjeti. Želi djecu. Ja sam šutjela. Rekla sam da mu ne mogu tako iskreno reći kao što on meni. No, u trenucima bliskosti...rekla sam da sve je moguće pa i to. Oživio me. Dao mi je snage. Borit ću se i nadam se da će vrijediti. Tražit ću načine da nas spasim i da stasamo u dvoje. Mamu sam ispratila. Sjedim, pijem kafu... "Ćeri sada si glava kuće..." - "Ćeri misli na sebe, čuvaj se..." - zagrlile se. A babu kad sam, on se rasplakao. Kad ga zagrlim, shvatim koliko je on smrsao i koliko sam ja odrasla. Da sam dijete, a nisam...nedjeljom mazala bih krisku pekmeza i bijelu kahvu i malim rukama grlila sviju. No nisam više dijete, pijem kahvu i govorim si"Red, budi jaka, budi jaka!" - i to ću biti. Hajde živjeli!

24.03.2017.

Can I tell?

...u zivot sam se razocarala. Sad bi rekli nije to nista sta te moze snaci...ne drami, tako ti je...ni ne dramim. Razocarana sam zivotom. Povrijedila sam se danas. Ponovo prst, lijeve ruke. Mama ide za par dana u bolnicu. Kad je babo trebao plakala sam. Tad sam imala povrijedjen prst desne ruke. Primala silne inekcije. Borila se da opstanem. Nikom nisam rekla. Dobro je ni radnicima sa mnom nije bilo nista. Prezivjet cu. Ne vidim svrhu ni sa Amirom. Ne udaje mi se. Ne zelim imat djecu. I sto smo onda nas dvoje zajedno? Odlucila sam prekinuti. Nemam vremena za sebe a kamoli za vezu. Necu se vise ni vezati. Nit znam, nit umijem nit imam snage. Prokleta sam I odoh spavati. Hajde zivjeli!

22.03.2017.

Krize me deru!

...sinoc nisam bila dobro nikako. Psihicki. Zaustavila sam plakanje jer bih danas bila kao bumbar, rekoh kolegicama, kaze Dzeny da je vidjela...rekoh zaustavila sam se oblogama. Nadoslo mi, sve, svasta I svega. Danas sam gledajuci oko sebe na poslu pomislila gdje sam li to ja u tri lijepe. Sekunda falila da odem. Razočarana samom sobom, jer volim posao. Imam zuljeve, tri sloja odjeće i unaprijed tri plate potrošene. Prehladu danima. Iz dva stepena na deset pa na trideset i više...zna biti horrible. No, preživi insan. Boli te koja kost, zazigate bubreg ali dobro je. Želim samo da budem u.njegovom zagrljaju. Volim ga. Toliko mi nedostaje. Ni ove sedmice se necemo vidjeti. Posao, daljina, obaveze, problemi. Joj kako je toplo jutrom...a tek predvecer. Jest fino okupat sr I bosih nogu uzivat... Ehhh Boze Milostivi... Rekoh Mu:"Olaksaj tezine." - to je sve. Hajde zivjeli!

20.03.2017.

O o tome...o o svemu...

...toliko smo različiti ali ljubav koju imamo prema zanimanju koje nas povezuje, nas čini sličnim. Nedostaje mi. Ne želim da vršim pritisak da mi se konstantno javlja, i tako to. Kad osjeti želju za tim, tu sam. U mojim mislima je konstantno. Ne znam kako ćemo, niti šta će biti...sem da smo se dogovorili ako ne bude išlo, da ćemo se rastati kulturno i razumno. On je to rekao. Ja jedva čekam da se vidim u njegovim očima. Umorna sam. Slijedi Utorak. Ponedjeljak je proletio. Prehladjena sam danima. No, izašla sam iz firme u košulji...i tako je toplo i lijepo...s toga, sretno nam proljeće. Hajde živjeli!

19.03.2017.

Znači..

...trebas na posao sve me boli, ne mozes ustat. Nedjelja je i ja sveusesnest BUDNA U CETIRI ujutro. Toliko o ljubavi sa apaurinima. Kud te ne popih da se naspavam. Ne znam šta mi je. Golog stomaka sa dekom na grudima. Radila sam prekovremeno. Moguće da me probudilo to što sam zaspala pisajuci sa njim. Nismo se vidjeli već sedam dana. Ne znam kako će ovo ići. Opet me pitao da se udam. Opet rekao da zbog mene bi se vratio. A ne želim, bolje mu je. Tada bih ja otišla. Sve je emocije probudio u meni. Sve. Zaspati, samo zaspati...

17.03.2017.

O lavini emocija...

...mi si govorimo:"Volim te." - nekako mi brzo sve to, zar ne? Ja samo tako osjecam. Kad cujem da je neko dobio posao, ono radi osam sati, toplo mu, rastuzim se na tren na samu sebe...misleci hocu li izaci na toplo i to sto zelim to... Eto tako. Hajde zivjeli!

16.03.2017.

Sjedim sa...

...ženama, kontam o besmislu života. Radila izvještaje. Nedostaje mi. U tri lijepe, jesam se zaljubila. Hajde živjeli!

14.03.2017.

O Utorku...

...legoh u kaputu na trosjed:"Mama ja sam se zaljubila." I dalje ležim. Crkla sam na poslu. Dobila sam, nisam išla na ručak, blijeda sam. Dear Heaven... Preživjela sam na kriskama namaza i solji čaja. Ono što me drži je ljubav. Ljudi, ja sam se zaljubila. Smije mi se unutrasnjost, tako mi je toplo u grudima. Zaljubila sam se.

13.03.2017.

Hello...I'll tell you more...

...disem. Boli me po malo svasta, no zacrtala sam si ciljeve. Polahko Red! Polahko! Ponavljam si recenice, o tome da na greskama se uci...sta ti mogu vjetrovi kad se puste tvoji korijeni...sta ti ko moze sem Boga. Vracam Ti se, znam sto...znam zasto se sve ovo desava, vracam Ti se Boze. Boze, znate li vi koja je sreca nakon uspjesnog dana...odlucila sam poduzeti korake koji ce nadam se uciniti uspjesnim moj posao. Mogu, zelim, hocu! Kad radite na hladnocama, logicno da ce vas nesto pomalo poceti boljeti. Pa pomalo me svasta. To pomalo je Amir svojim toplim rukama i svemirom u koji sam zaplovila...izlijecio. Tako mi nedostaje. Toliko emocija je probudio u meni, da se mogu rasplakati. Nije samo PMS, vec sve. Ispod tople deke je ljepse...sanjati o sreci, samo sanjati. Dan je brzo prosao, slijedi Utorak. Hvala vam na citanju. Hajde zivjeli!

12.03.2017.

Ti i ja...

...hoćete li da čujete priču?

Sinoć smo na vrhu zgrade bili bliži jedno drugom, kao nikad.

Po prvi put, nakon nekoliko mjeseci smo se vidjeli.

Amir i ja.

Toliko ljubavi i nježnosti sam osjetila, da kad smo se rastajali samo sam rekla:"Što brže odem, lakše će biti."

Zapravo, dok smo šutjeli i dok me vozio nazad kući, samo sam osjećala težinu, u grudima.

Tako mi je bilo lijepo.

Sve me boljelo, jučer, sve, no izliječili su me njegovi zagrljaji.

Tako mi nedostaje sada.

Tako se rastužim na pomisao, da se može mu što loše desiti, nama.

Ne znam šta mi je, valjda jer sam navikla samo da mi se loše stvari dešavaju.

Plače mi se.

Imam goste, a plače mi se od ručka.

Od toga, da sam čistila sobu tri sata i galamila jer mi usisivač slabo radio, i rekla da ću kupiti novi a moj otac će:"Znaš li koliko imamo izdataka u mjesecu." To me još više razljutilo.

Ne volim raditi po kući, odvikla se. A i detaljista sam, glupo, od mene, baš glupo.

Već sam ga poželjela.

Dopustila sam si emocije, rekoh mu. Osjećam se lijepo.

Milovala sam mu lice, dok smo se gledali, to mi je tako lijep osjećaj bio.

I dok je vozio, gledala sam ga, dok mi je ruka bila na njegovom vratu, na kosi, pa milujući od uha do vrata.

Toliko ljubavi, ohh Milostivi Bože, dok pišem, rasplakala bih se od sreće koju sam osjetila sinoć.

I miss him...

I miss him...

I miss him...

Ostavila sam mu najdraži parfem, rekoh kad me poželiš, on je tu.

Ustala sam jutros na Sabah, zahvalila se Bogu, na sreći...pomislivši, molim Ti se uvijek kad je loše, evo došla sam da se zahvalim.

Osjećam težine u grudima. Težine.

Hvala vam na čitanju.

p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin. Hajde živjeli!

05.03.2017.

About Sunday...

...nakon mnogo dana, zamijesila sam hljeb i oprala sudje. Sjedim, mogla bih samo sjediti i gledati ka vani. Ne znam kako se osjecam. Mama zalosno i izgubljeno izgleda. Bit ce ponovo da moram ubaciti udzep cuvenom Zdrastvu, kako bi uletjela na termin, moja mama. Jucer sam ju vodila da kupimo sta treba za bolnice. Tuzno zar ne? Ja ne volim soping. Ja volim sve kontra. Kontam koja ce mene bolest sahvatat. Pateticno, zar ne? Zvoni telefon, sef. Dear Lord, kako ja ne volim svoje propuste. Jedva cekam da svane da to promijenim. Znam kriva sam i nisam ali eto tako bijase. Idemo Red, tjesim sebe. Ne predaji se Red. Dokle moja ti? Dokle pitas. Ne znam ni ja a ni ti. Odoh usisavat. Hajde zivjeli!

02.03.2017.

Historija se ponavlja...

...dragi Boze, hvala Ti. Ni mamini nalazi nisi dobri. Ljekarka je rekla:"Tumor." - doslo mi da se smijem od soka, od ne znam ti cega...ne znam ni kako se osjecam. Nit kako se mama osjeca. Ni kako cemo babi a ponajgorem sestri reci. Rekoh ja, masalah znala sam ja Boze, neka hvala. Crkla sam na poslu. Psihicki. Popit cu sta i zaspat. Eto, hajde zivjeli!
























From:~honeeybee Sunshines:164873