Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

18.06.2017.

...o Hemiji.

...ono što volim vidjeti kod ljudi je što ostaju ljudi bez obzira na titulu koju nose. Zahvalila sam mu se,izrazila poštovanje, doktoru koji brine o mom ocu. Mogao je liftom, sišao je stepenicama. Napokon da ga lično upoznam. Treba ostat čovjek. Takvi su mi inspiracija. Govori nam da otac trpi velike bolove, zato trune sve u njemu. Kad udjete u sobu gdje moj otac leži, to i osjetite. Meni ne smeta, nego se skupi u meni pomisao koliko je to teško i bolno za njega. Svjestan je da će umrijeti. I mi smo mnogo više, jer znamo šta ga čeka. Bila sam jutros. Presvukla ga, držala dok je povraćao, tješila i gledala dugo. Valja bit otac, a valja bit i mater. Nije to lahko ni malo. Uvijek su se borili za nas. Uvijek. Bori se, ne predaji, guraj dalje...uvijek bi mi reci. Ne znam kako ću kad dodje taj dan. Još uvijek mi u glavi san i u njemu rečenica:"Red nije došla na posao, umro joj otac." - bijaše prije dvije godine, mislim da sam pisala i ovdje. Teško je, kad se osamim, bježim od svega ali ne mogu od boli i tuge. Držim tablete u torbi. Za smirenje. Nisam ih sinoć popila, te od umora čuvši poruku od Amira, nisam imala snage, oborilo me. Volim ga, zaista ga volim. Ne znam šta će biti sa nama ali volim ga.

Hemija života
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930