<body>
SUMMERTIME SADNESS

22.06.2017.

...o Cetvrtku.

...sati prolaze, dani dolaze, i prolazi sve. Oca nisam vidjela pet dana, zapravo od Nedjelje. Majka kaže da je smršao još deset kila i da je u jako lošem stanju. Premješten je u drugu ustanovu, i ja ne stižem zbog vremena posjeta ni doći, prije sam poslije posla nekako stizala do bolnice, ali sada ne, termini posjeta su drugačiji. Mama mu kupila danas pampers. Još to ne mogu zamisliti. Nadam se da će biti živ, da odem za Bajram u bolnicu. Danas mi opet došlo da dam otkaz. Pritisak na meni, koji podnosim, ali me remete neke stvari i ne znam dokle ću tako, iako ja volim Tamni Hladni Vilajet. Kako ponekad ljudi ne pomisle da imaju kćerke, da se kolo vrti, da sam i ja i moje kolegice nečije kćerke? Kako? Gledam danas od šefa kćerku, sretna i spokojna. Amir je uz mene. Nije ni nama lahko, ne znam nekada da li je vrijedno da me čeka i da li ću moći ispuniti to što bi želio, iako on uporno govori da ne može bez mene. Volim naše razgovore, noćne. Smiri me i uspava. Volim ono "volim te". Bajram ide. Kad se osamim, evo kao što ću sada, počet ću plakat i prisjećat se naših Bajramskih jutara. Prokleta sam, kako god, prokleta jer tek kad mi nešto nestaje, shvatam kako sam mogla i drugačije. Oprostite mi, moram negdje vrtlog emocija izbaciti. Hvala vam na čitanju.
























From:~honeeybee Sunshines:240292