Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

06.07.2017.

...drugi Petak.

...nije kćeri, već je treći. Meni je Petak obilježen za čitav život, kao i svaki Bajram koji ću dočekati. Pijem kahvu. Ovom prilikom želim da iskažem veliki naklon pokrivenim ženama, zaista nije lahko na ovim vrućinama, kako nepokrivenim tako i djevojkama sa maramom. Trčim, zamotaj se i trči, nekako stižem. Kako to da ono što pomislim, ne baš da ne bih mogla, ali eto organizacija je čudo i uspijem. Šef mi je dosta toga prepustio, što mi odgovara jer se izgubim u poslu, za tren ugledam da je pola dva. A i laska mi. Mnogo ga cijenim. U firmu sam stigla nenajavljena, iako sam dobila slobodne dane, ali to treće jutro nakon očeve smrti, digla sam se iz kreveta i rekla sebi:"Hajde Red, znam da ne možeš, ali moraš." - lakše ustajem, kako zalazim u posao sa sigurnošću. Zaista je babo bio upravu. Žao mi što nisam njegove misli zapisivala. Tek je treći Petak. Bol stoji. Nasmijem se, samo se usne miču, nekada svjesno, a nekada nesvjesno a kad se osamim, onda duša boli još više. Svako jutro i večer gledam ka mezaru. Išla sam odmah slijedeći dan poslije dženaze. Još se nisam pomirila. I dalje mislim da će ući na vrata. Da je daleko, u bolnici, u Sarajevu, na hemoterapiji. Sve čekam da će me neko pitati kako ti je babo... No, niko ne pita. Boli me mnogo toga, što ne umijem ni da ispišem, niti mogu riječima pokazati. Ne čitam, ne crtam, ne pjevušim...ništa što sam prije radila i voljela raditi. Voljela bih da crtam, no nemam volje, ne crtam ja nešto Bog zna kako, ali eto grafitna olovka je znala da me smiri. Sretni su ljudi, koji umiju da se smire...bilo čim, a ne sa bilo kim. Sa Amirom, eto, svašta se zbiva. Nekad ne znam čemu ovo vodi, evo sada u PMS stanju, nije mi ni do njega, čak šta više, čemu... Nego, prati li ko nju? I šta kažete, meni su tako lijepi, slučajno sam naletjela na njih.

Hemija života
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031