<body>
SUMMERTIME SADNESS

31.08.2017.

Oprostite...

...negdje moram. Boli su me ovih dana, ne vise nego sto su mi oca, ali boljelo je. Dobila sam tableta, pocela kao otac:"Treba mi za pocetak mjeseca malo vise od 17 maraka." - ne kukam, samo kazem, mnogo na oca licim. Dobro sam. Ja sam tuzna i kad se smijem. Nemam oca vise. Zaljubih se i zavolih nakon dugo vremena, i ostavi me. Cujem, zao mu roditeljima. Tomi je covjek za mene ali nemam ja volje i ne mogu na silu voljeti. No, eto tako. Prosla me glava. Bolovanje sam nadoknadila sa ovih nekoliko sati razgovara telefonima. You are the boss, my Red girl. Hajde javim se...

29.08.2017.

Od doktora do doktora...

...ovako sjedeći sada, nešto razmišljam u sebi, rekoh živote zamisli da radiš do tri sata i samo si za laptopom i imaš supertruper posao, is it possible? Opet sam bila kod Vrhovnog ljekara, opet me pregledao i ništa nije rekao, i opet kontrola i ČAJ. Onda sam se ja prihvatila nalaza i otišla porodičnom ljekaru, i objasnila mu ponašanje, da mi je neshvatljivo da meni doktor ne kaže ništa, da me ne uputi šta mi je, ne kaže usmeno a ne pismeno, kao da mi svi znamo latinski i medicinski rječnik... Reče mi da idem na kontrole, da je doktorka spominjala šta mi se dešava, i da u slučaju bola ponovo se uputim za bolnicu. Ja jesam bolje, mnogo, ali ja evo danas sam hodala i to više nego ova dva dana, i počelo me opet boljeti. Piše mirovanje... Mah ja idem sutra na posao, kako god, ovo mi je opomena da se čuvam i da ne dam na sebe, na čemu ću se potruditi. Pijem taj čaj i jela sam šta sam stigla, nisam pušila, tri dana već. Hajde Red, hajdemo u pobjede, vele si ove dvije u meni, pa hajde...

28.08.2017.

Ovulacija, krivit ćemo nju...

...spomenula ju je doktorka danas. A ja samo mislim na Amira. Da me uzme za ruku. Da sjedimo pored prozora i da gledamo na grad i zamišljamo sta bismo i kako bismo. Glupaco jedna, veli Red, glupaco je li on tebe ostavio, toliko o velikoj ljubavi. To što ti iznutra viče to je sigurno. Pomiri se sa tim. Glupaco moja! Sad da dodje, prvo bih ga osamarila a onda se zaletjela u u zagrljaj. Glupo zensko moje! Znam te, znaš me...govore si, Red jedna Red drugoj. Ukljuci sad pjesme i gledaj izbor za miss. Halalite, negdje sam morala...

28.08.2017.

"Hajde zgoljavice, ustani."

...reče doktorka, kojoj sam iznimno zahvalna jer je zavrasavala posao a uletjela da me pregleda i napokon neko nešto da kaže. Dok je ona govorila da trebam ostati na promatranju, vrhovni doktor ne da dok ne vidi reakcije poslije ČAJA kojeg mi je prepisao, divno. Pijem taj čaj, nisam otišla ns posao. Bila sam pod bolovima, nesvijestilo mi se, ali otkud snaga...otkud? Samo sam na oca mislila,rekoh kako li mi se namucio. Mnogo! Valjda će biti dobro. Hvala Bogu organi na ultrazvuku su uredu. Samo sam čekala da kaže imaš to i to, ovo i ovo. Hvala Bogu. Idem leći.

27.08.2017.

...dolazim.

Iz hitne u bolnicu, pa iz bolnice u hitnu...u bolovima zeluca, Red je napokon u krevetu. Nemam volje ni za sta. Trebam gutat sijalicu. Trebam svašta nešto. Pomogla mi je infuzija i iinjekcija. Dobila sam tablete koje je babo pio na početku dok nismo znali da ima rak želuca. Da je prije nekoliko godina uradio gastroskopiju, možda bi i bio živ. Ponovo sam dobila bolove. Samo želim da zaspim. Kao sinoć i da me ne boli. A bol me probudila. Eto tako. Brat mi je bacio cigare, znam sve i sama. Uredu je ljudi. Neću više pusit, počet ću da se mijenjam. Hajde javim se....

26.08.2017.

...about last week.

Ispalila sam više cigareta, što mi se ne dopada ali učinila sam i gotovo sa tim. Nisam izasla nigdje ni ovu sedmicu. No, mozak sam pustila na pašu. Počela sam izlaziti na vrijeme sa posla. Pomoćnica će znači dobiti platu, za posao koji radim već otkako radim. Uvodim ju u posao jer mogu dobiti otkaz, drugo mogu dati otkaz. Pitam se kako su sada odreagovali ako su saznali za Tomija i mene. Ne znam da li su svjesni koliko sam im odana, da čak koristim Tomija da saznam neke stvari kako bi bilo bolje za firmu. Jučer sam čekala otkaz. Odgovorila sam šefu nakon lave galama, na isporuku robe za koju je rekao da ide a koja je meni bila neshvatljiva i nakon što sam ponovo ga lično pitala...ispalo je da nije rekao. Bez straha, odgovorila sam, smireno. "Lahko je dati Red otkaz ali ko ce na tvoje mjesto." - ja Fahretu pripremam, jer mogu puci i otici. Ona govori da nigdje necu I da ju ne ostavljam. Gledam glup film. Mislim da cu otici spavati. Imam mnogo ideja, zelja. Zelim poceti nesto novo u poslu. Srocit cu ideje na papir i predlozit sefu. Ili jesi ili nisi u svom poslu najbolji, ja trece opcije ne prihvacam. Tomiju uskoro stize poklon. Jedva cekam da vidi. I da, uskoro godisnji. Zelim otici u.mamin grad, I odmoriti mozak. Ako Bog da. Trebam kupit drva. To mi je prioritet. Kako ste vi? Jeste li sami veceras? Hajde javim se...

21.08.2017.

Slijede epizode "Emocije u Redinom životu"

...ustala sam ne tako voljna za posao, onda sam se okrenula i kliznula na telefon da stišam alarm. Na privatnom mi zvone dva, a sat je pet minuta brži, a na poslovnom zvoni samo jednom. Sinoć sam čula poruku, znajući da je od Tomija, nisam htjela da se okrenem i pogledam, da sam se okrenula kao jutros, ne bih ni zaspala. My handsome boy...tako ga zovem. Jutros mi je vratio osmijeh, ne onako kako je Amir znao, ali je vratio. Uskoro mu je rođendan, slučajno sam gledajući mu pasoš ugledala da je rođen u Augustu. Odlučila sam da mu pošaljem nešto, a ako uspijem to će biti naša fotografija upakovana u lijep okvir i spakovana nekako lijepo, ali de mi recite, hoće li to se na granici pregledati, ha? Možda da pokušam da "živim", da pokušam malo sa njim, da pustim nove emocije. Kako da kažem, ne znam, da nešto promijenim. Danas sam opet ostavila pomoćnicu duže, ako ja ostajem, ostaješ i ti. Čitav dan je riješavala problem koji je zapetljala, pomagala sam joj koliko sam mogla, jer sam radila posao, za koji mi je namijenjena, i htjela sam da je na vrijeme pustim kući, jer joj se sin razbolio, a ni ona nije nešto bila dobro, opet je plakala danas. Ali helem nejse. Preračunam se ja, da sam u štiklama došla na posao, mislila u baletankama, i jesam požurila sa posla na zadnji bus, i zovem ju da vidim da li je ona stigla i da li je mali dobro, i javio se mali sa njom. I rekoh joj kako sam riješila i današnji izvještaj i da se ne brine. I taman se mislim zakasnit ću, kad stade auto i pomislih:"Dobro se dobrim vraća Red, ovo je sigurno to." Šmrčem, umor više ne osjećam, da je zaspat. Hladno, postaje hladno, sad će nam topli džemperi visiti u ormanima. Hajde javim se... p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin.

20.08.2017.

In My CrazyLand...

...nazvala bih tako, svoj svijet. Ne može drugačije Red, kod tebe ako se jedno klupko otpetlja već si se u drugom zapetljala. Ja sam tip osobe u čijoj kancelariji je ogroman broj nesređenih papira i da sjednem samo i to da radim, možda bih i stigla, ali ne stižem, bar dok se ne smiri situacija sa poslom. I dalje uvodim u posao svoju kolegicu, koja mi je zadala sto muka, jer je početnik. To su samo ulazi i izlazi u procesu proizvodnje, samo, to je za mene tako lahko, ali je zeznula sto stvari. A pametna je, znam da jeste. Bože Mi pomozi, amin. U ljubavnom životu ni pomaka, mislim, svi misle da sam sa Tomijem, a zapravo nisam, ne znam ni kako bih definisala naš odnos, javlja mi se svaki dan, teško mi je izraziti se na engleskom kako to umijem na maternjem, ali helem nejse gore je još njemu jer nije tako dobar u engleskom, mada se mi dobro sporazumijevamo. Trenutno nisam izašla iz sobe kako sam sinoć ušla u nju. Ne izlazi mi se, umorna sam, radim za računarom, i hiljadu grešaka pronalazim, tačno mi trebaju dva dana da sve sredim, ali kad Red, kad? "Imaš selam." "Od koga?"- pravim se luda, a pretpostavljam. "Od Amira." - oh poselami i ti njega. Prošlo je sat ili dva - reci mu da ga čeka mjesto, pokazujući na radni stol. Uhvati me nekad sjeta, u vezi njega, pa ne znam šta mi je. Ne znam fakat. Odoh sad na drugi dio posla, prvi sam prepolovila do prvog Septembra. U jbt, pa sad će Jesen, je li? Hajde javim se...

20.08.2017.

Hello from the Red's room...

...toliko toga imam da zapisem, slobodna Nedjelja i ja. Hello!

17.08.2017.

I hate you! I love you!

Iz dna utrube gorim, muka mi je jer te i dalje volim. Prokleta da sam sto puta! Nikad! Nikad više!

16.08.2017.

...Bože Milostivi..

Danas sam imala jako težak dan. Dobila sam na poslu, oborilo me da nisam znala kako se dići, nit kako nastaviti raditi. Sat vremena sam bila van sebe. Maskara mi se razmazala, ispod očiju te sam se prepala ugledavši crnilo na bijelom licu. Umorna sam Bože, oprosti mi. Zašto si Amire otišao? Zašto? Zašto? Kako čovjek da zaboravi voljeno biće? Kako? Trujem se nekim pjesmama, podizuci si ego, kao zaboravit ću ga... Ne mogu ja ovo shvatiti nikako...

15.08.2017.

Koliko ljeta nosis na ledjima?

...nekad, da vidim jesam li napredovala, trazim postove prethodne godine na isti datum. Prokleti Utorak. Neka je i prošao. Umiti lice, dvije pak tri kašike meda, uz Izvedi me i zaspati kraj mame. Kad bi babo otišao vani da radi, pa smo ga iscekivali...evo dok pišem u grudima mi udara, osjetih večeras dok je neko ulazio od ukućana, da je babo. Upoznah danas ženu, čiji je otac umro od iste bolesti. I tako. Odoh po teglu meda... Nedostaje mi svašta nešto u životu. Ono što nisam imala,sada imam...a što sam imala, više nemam. Rekoh Mu jutros:"Pomozi mi." - pomogao mi je. Eto tako, čuje me On. Znam da čuje. Hajde javim se...

15.08.2017.

...o Hemiji.

...zasladih život sa kašikom meda, znate onu:"Upala joj kašika u med." - heh. Ustala sam prije vremena. Umorna sam, naporno je raditi bez odmora. Kad brojim do Nedjelje, lakše mi. Sad ih nema do Bajrama. Slušam:"Ostala si uvijek ista." - nemam volje ni za maskaru. Zaspala sinoć sa njom. Trznula se oko tri ujutro. Spava mi se... Dobro vam jutro...

13.08.2017.

...ooo ti ženo, prokleta.

"Savila bih se prije pored Amira, znam, jer si prokleta, ne znaš sama što ti se to dešava jer znaš da je glupo i da ti to ne treba...ooo ti ženo prokleta, ne misli previše." - govorim si. Čekam vodu. Preživjela sam dan. Mi, on i ja, pored prozora, naše jedinstvo, to mi nedostaje. Glupo muško moje, kako si mogao otići tek tako...glupo muško! Kako vrijeme kući leti i dan brzo svane...

12.08.2017.

Just do it...

...skupljam babine upaljače. Jedan unikatan nosim sa sobom na posao. Zaokruživam dane koliko još imam posla da uradim. Mnogo. U babinim čarapama, bole me stopala. U čarapama u koji su se rastegnuli taman za njegovih stopala. Nije to lahko svariti, prevariti, reći, da je mrtav. Nije, nit će ikad biti. Tell me, how do you feel? Kao cigara. Zapali me nešto, izgorim. I tako u krug. Hajde javim se... p.s. Da dragi Bog sačuva sve lutalice od covjeka do životinje, amin. p.s.s. I ja, ta... Bože...

11.08.2017.

About what you feel...

...umor me prevalio, oko sedam, a oko devet vrućine su me probudile. Preživjela sam, uspjela odraditi sve do kraja smjene. Do Bajrama bez prestanka imam kvotu robe za pripremiti. Kaže mati kako ću izdržati... Nekako, kao prošle godine. Nikotin, mnogo za danas. Tomi je radio čitav dan i noć. Ako odem ka njemu, upadam u taj sistem. Zvao me, ja spavala. Sinoć sam ga nazvala nakon što je rekao da želi da me čuje bar dvije minute. Odlučila sam, orman i dormeo. Zaslužila sam. Bože olakšaj a ne otežaj, amin. Red, draga moja, ne daj se kraljice, možeš ti to. Hajde živjeli!

10.08.2017.

...what about me.

Kaže mi, Tomi kako sam tiha, danas. Zapravo, on ne poznavajući mene, ne zna da,ja bježim od njega jer kao prvo ne znam šta hoću a kamoli šta hoću sa njim. Ležim. Ova dva dana su bila turobna. Volim kad radim pa ne znam kud prije a ne kad mi stane mašina, sirovine, ljudi i hopsa niz drugih problema. Kad mi neko kaže nešto tipa jesi li ozebla, je li ti hladno...kažem kako ja. neko mora i to. Upravo to sam ja. Fahretu, svoju pomoćnicu sam rasplakala danas. Treća sedmica si tu, i osnovnu stvar pogriješiš. Kako sam ja onda sve to sama. Kako, Bože? Dobila sam čak i povišicu. Zaboravih i to reći. Taman za drva skupljati. Sutra mi dan ako Bog počinje u 4h, radit ću skoro dvije smjene, pa ako preživim, pišem vam. Kahva, cigarete, tuš i tu sam. Sutra je Petak, meni najtuzniji dan. Hajde javim se... p.s. Jeste li sami noćas...

09.08.2017.

From Red...

...ležim. Obuzela me cigareta. Dvije šoljice kahve. Crne. Rahatlokum. Tomi me zove, zvoni telefon. Kaže da sam mu destiny. Slušam Creep... Poslao mi song. Preumorna sam. Jutros za malo nisam prespavala. Razmisljam da ovu kad uvedem u posao, napustim. Da hoće kiša. Ne znam kako ću pod tus. Noći su tako lijepe...

06.08.2017.

...dear Lord.

...za početak:

Došlo mi je da pobjegnem, ne znam gdje, znam sa kime, ka njemu i onako je rekao:"Hajde sa mnom sutra." - nisam ja tako hrabra iako mi je došlo da odem, od svega, da pobjegnem od ovog svijeta u novi život.

Poljubila sam ga, zato što sam željela da vidim što ću osjetiti. I ništa. A imala sam želju, pomislila sam to je to, no nije kao što je bilo sa Amirom.

Njegove usne i dalje mogu da vidim.

Danas je slično ovome, došlo mi u inbox, napisao je kako i dalje osjeća moje usne. Normalno, namjerno sam te poljubila gdje najviše volim da ljubim i da me poljubi.

Amir to najbolje zna.

Steže me sve, imala sam glup dan, otišla sam do frizera, bio je bukiran, potom otišla sam u šoping, nisam kupila ništa.

Osjećam se tužno, na umorno sam navikla.

Jesam pisala da sam pala neki dan, ehhh pored te velike modrice sad imam neku ogrebotinu, a ne mogu se sjetiti odakle mi.

Bože, oprosti mi.

Poslao mi je jako lijepu sliku sebe, dok čita novine, sviđa mi se kombinacija boja sobe, plavo - bijelo.

Rekla sam mu da mu ne mogu iskazati osjećanja jer se sve odvija jako brzo između nas, da sam tek izašla iz veze, da mi se dopada jer osjećam dobru energiju...no nisam mu rekla da sam ja umorna i da ja nemam volje, da sam otišla sa njim, samo kako bih pobjegla od svakodnevnice.

Na najviši dio grada, nisam znala da je grad tako lijep, otići ću ponovo. Sama.

Nisam spremna, a želim bijeg.

Nedostaje mi otac. Mnogo.

Tišti me zloba ljudi, negativna energija oko mene koju kupim.

Ja sam želim da sam i dalje dobar čovjek, i da sam sretna.

A nisam sretna, ne osjećam to.

Bože mi oprosti na ovome.

Voljela bih da sam dijete, koje ništa ne zna i dalje hvata žabe i misli da je vještica.

Da ne znam ništa.

Za kraj:

I was born to be another woman.

Oprostite negdje sam morala. Hvala vam na čitanju.

Hajde javim se...

p.s."Don*t leave me now..."

06.08.2017.

...new page from Red.

...u krevetu, on je sigurno sada u avionu. We kissed and I felt nothing. Nothing. Pitao me da idem sa njim, na što nisam spremna. Nisam. Toliko je vruće da mi je muka, i kao da nisam ni spavala. Šta kažete? Pišem... Hajde javim se...

04.08.2017.

...about Red.

...u krevetu. Sa osmijehom. Izašla sam sa Tomijem. Saznat će te sve... Odlučila sam da živim... Eto to. Napustila posao na vrijeme, preobukla se i izašla sa njim... Hvala ti Bože... Promijeni sebi život, jer ako nećeš ti, neće niko drugi moći... Pišem vam...

04.08.2017.

...about brain.

"...ovog mi proleća..." - gajim bijes, a volim ga. Dobro sam. Sad samo nekad uključim viber da vidim, je li se ko javio. Hajde javim se, pakao je vani...

02.08.2017.

Otkad te nema...

"...dragi moj oče, teško mi je i teže je nego što sam zamišljala, ponekad kad bih se uhvatila u koštac sa mislima, da te neće biti, da ćeš umrijeti."

Obilježili smo četrdeset dana od smrti, učenjem u džamiji, sa familijom, prijateljima i komšijama.

Ja sam sjedeći, kako mama reče ružno sam sjedila, baš jesam, toliko bila tužna, da su mi onda nakon dugo vremena, suze samo padale. Padale jer sam danas sto puta pogriješila, što sam postala loša osoba, što nemam oca više, što se osjećam slabom, što sam se ogriješila kod ljudi i Boga, što shvatam da je babo bio upravu za mnoge stvari, koje tek sada shvaćam...što mi je teško i teško mi to reći, što se osjećam nezaštićeno, usamljeno...i što je otac umro, to će me držati, zauvijek.

Danas sam samo izašla iz firme, pozvala taksi i uputila se kući, da obilježimo, usput, svratila da još kupim gotove hrane, da ne bude malo za ručkom, i ne znam zaista kako sam izašla, dan je bio buran, i prošli, prije tog, prije tog taj...i pucam.

Sutra će me čeka brdo posla. Ne znam kud prije ni šta prije. Gušim se.

Pričam sa rodicom, kako bih voljela mozak da odmorim, da budem na njivi, a nekad sam na njivi razmišljala kako želim posao, da budem svoja žena i tako te neke individualne vrijednosti...i šta sam dobila, stres, izgubljenu ljubav, posao, cigarete, bole me stopala, boli me lijeva strana...hladnoću ne osjećam više, ali sam i nju dobila.

Umorna sam Bože, oprosti mi na tome...ali sam umorna. Tek mi je 27. godina, i umorna sam.

I ono što me pokretalo, me ubilo...

Ne osjećam više...sem umora, tuge.

Oprostite, negdje sam morala.

Hajde javim se...
























From:~honeeybee Sunshines:164870