Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

19.09.2017.

Pred paklenu sedmicu...

...drva su mi stigla. Septembar je pri kraju. A i moji živci. Nego za početak:



Ponekad se ne prepoznajem. Ponekad sam toliko umorna, onda pomislim na svoju kuću, sada na mamu, na topli dom, i kažem si:"Hajde Red, diži se."

Poslije pauze za ručak mi se najteže dići, hem sam umorna fizički, hem psihički. Ovih dana mnogo gledam u kalendar, gledam ka Prvom Oktobru.

Nemam gdje...

Mnogo je posla u planu, a ja ne znam da li ću moći sa istim žarom to raditi, no vidjet ćemo.

Tješim se rečenicama:"Iz lošeg izvuci dobro. Hajde Red pregurala si i gore. Sve će biti lani. Iza kiše dođe sunce. I sve ima svoj kraj."

I za kraj:



p.s. Pomaže Bog, Bog ti pomogao Red. Slijede kišni dani, duge noći, i preumorna stopala. Nedostaješ mi Amire, budalo. Želim da pobjegnem, kurve moje, emocije me izdaju. Imam nekad osjećaj, da kad bih ga vidjela da me čeka, da bih samo ušla u auto. Onda se moja druga Red uključi i kaže:"Ne maštaj, ostavio te, uživala si, zagrizla za udicu i jebatga, hajde diži se više." - mah umorna sam.

Hajde javim se...

17.09.2017.

Boze, moli te dijete...

...prokletstvo, budim se svako jutro u ova doba i trznem se i Nedjeljom ne znam zasto. Ugledah propusten poziv, od desne ruke na poslu. DODIJALO MI JE! Pozivi, pritisak.A drva stigla, sestra kreće na fax. Treba i to sve isfinansirati. Bole me stopala. Budim se u potkosulji, često a,ne sjećam se. Volim tamna jutra, ovo oko pet je najljepše spavati. Odoh pokušat nastaviti. Drva i krompiri, to me čeka. Hajde javim se...

13.09.2017.

About...

...ja kad sam supertruper raspoložena sa ciljem da budem bolja osoba i bolja u svom poslu, onda zaista imam osjećaj i da mogu. Mogu ja to, samo trebam vrijeme rasporediti. Stariji kolega me upućiva ka nečemu što bih ja zaista željela, i moguće je da to dobijem. Bit ću sigurno na toplom, sa mnoštvo papira, no ne bunim se toploti, i izgleda ću više kao "žena".

To što jedan karmin i frizura mogu, to ni sise ne mogu.

Eto tako ti bude kada promijeniš boju ruža, i skratiš kosu. Ja sam enormno skratila kosu.

Nekako sam dobila još više na svom vizuelnom samopouzdanju.

Muči me želudac, ponovo, ali izdržat ću dok zapišem misli.

Imam čitati stručnu literaturu, jer ako nešto hoću, onda se mora potruditi.

Danas sam razmišljajući hoću li ili neću potrčati za autobusom, a već sam osjećala bol u stopalima a na višoj peti, rekoh si:"Mah pusti i izvještaje, iako ti govori ta druga Red da se vratiš obučena u normalnu odjeću u kancelariju, i ako nisi ni garderobu raspremila, mah ništa...idi Red." - i krenem, i u prijelazu na drugu stranu, osjetih jak, lijep muški miris. Dostići ću ja njega, stat će na stanicu, i pitah ga ima li autobus do grada u ovo doba, i reče da ima, zahvalih se pri izlazu iz autobusa. Znam ga dugo, dugo ga viđam, dugo.

Onda sam otišla sama do kafića, gdje smo Tomi i ja prvi put izašli i fotkala mu i iznenadio se prijatno.

Sjedila sam, samouvjereno i razmišljala, želim ovo, nadat ću se ovoj šansi u firmi, ako i ne dobijem, znam da mogu, znam da ne gubim, gube oni.

Umorna sam. No dobro sam.

Pročitati par redaka, i početi.

Problema će biti i bilo ih, treba znati kako sa njima.

Ja ih mlatim, jer mlate i oni mene.

Hajde javim se...

p.s. Ja mnogo primjećujem neke stvari, i volim to kod sebe. Ujutro osobe koje u isto vrijeme kada i ja prolaze, u istoj odjeći, istim putem, u isto vrijeme. Dvoje što se sastaju i kriju, heh. Dedo. I večeras u autobusu, puknuta kesa. "Izvolite, puknut će." - mah neće, veli gospodin, velim:"Mah hoće." - i osjećala sam se ko da sam ne znam ti šta dobro uradila. On se začudio, ne bih se ni ja nadala. Podsjetio me na oca, mislila sam rekoh dok ga svrbi oko jer mu je upala malta, sigurno će manje razmišljati o tome da li će kesa puknuti ili ne.

p.s.s. Uspomene:"Vronska me je slomila, dok sam ju sinoć čitala. Babini upaljači, zadnja poruka za moj rođendan da me voli, zadnja poruka na dan kad je umro, a nije odgovorio na:"Volim te babo." On je za mene živ i dalje, znam da je u mezaru. Mama mi dobaci novi upaljač, rekoh:"Babin." - klimnu glavom. Dobro sam, samo sam iznutra slomljena na hiljadu komada. Oprostite negdje sam morala.

12.09.2017.

Ugasi me...

...telefon zvoni, citav dan. Nazvao me Amirov jaran, moj kolega, ispricali se. A Tomi je satima pokusavao da,me dobije na telefon. Onda sam uzela phone i video call. Rekao mi je da mu nedostajem, i ja sam rekla njemu. Odglumila sam vjesto. No, my handsome boy me iznenadjuje. Kaze sestra onako umoran I zove te, pa ja te vise nikad ne bih nazvala. Jbg ne bih ni ja, pa nazovem. Odoh spavati. Usla u PMS, helac! Hajde javim se...

10.09.2017.

O Nedjelji koja odlazi...

...jutros sam se trznula, ne sjećam se šta sam sanjala, ali sam se trznula i kad shvatih da je Nedjelja, tako sam mirno zaspala. No, probudih se u osam. Odlučih da se pomjerim sa lica zemlje, i put pod noge u šoping, i onda odem frizeru Zeli. Prvog kojeg sam vidjela, zapravo je on mene vidio i uletim na termin. Ošišam se. I zadovoljna sam. Pitala sam za boju koju želim, da se ofarbam, i može, ali tu zaista ima dosta posla.

Jesam se umorila, ali sam na par sati prestala misliti na posao, zaista godi. Može se bar jednom u mjesecu potrošiti na nešto što želiš. Kupila sam dva džempera, prošle ih godine mahinalno vidjela, eno ih na akciji čovječe po cijeni jednog od prošle godine, mah rekoh i tu boju, normalno moju najdražu i drugu najdražu. I nove shoes. Helem nejse, godilo je.

Sad još tuš, srediti lice i na spavanje. Opet me hvata sjeta, ovo što slijedi i što me veže za njega.

Tužna sam što ide Nedjelja, ali eto, da bi imala sada što imam, mora se ranim jutrom u nove pohode, lahko ti je onda Red upasti u termin, pušit cigare, jest sladoled, vozat se taxijem...kupovati, i tako dalje.

Sutra mi dolaze novi investitori za posao, pa neka mi je Bog na pomoći, slijedi paklena sezona. A molim Boga da mi prodje posao koji sam već odradila. Nije lahko sa ljudima, lakše mi je sa drugim vrstama bića.

Nisam pila kahvu, ako ju popijem ko će onda zaspati, a Nedjeljom uvečer sam uvijek nervozna.

Nedostaje mi on, oprosti mi Bože. Ali mi i nedostaje. Ulazim i u PMS, pa i to.

Odoh zapaliti i nastaviti sa Nedjeljom...



p.s. Ovom se pjesmom trujem i trovat ću se dok ne nađem novi otrov. Tomi je otišao za Latviju, i poslao mi jutros fotografije. Ehhh...

Hajde javim se...

07.09.2017.

Koliko ljeta nosis na ledjima?

...dani, dani mi postaju biti dosadni. Namećem si osmijeh, posao, gluposti da zaboravim realnost. Treca cigara za mene je previše. Zaspat ću ponovo, baš tad ne mislim ni o čemu. Spavam pored mame. Osjećam se sigurnije. Drva još nisu stigla. Mrsko je meni sve. Mrskorod. Ono, šta hoces bona Red, ne možeš sve imati u životu. Hvata me sjeta. Rolke, i on voli da ih nosi. Došao je u Septembru. Nedostaje mi:"...da se ljubimo, da se držimo za ruke, da ga provociram, mamim, izljubim mu ruke, izljubi mi ruke...da zaboravim na vrijeme, mjesto, tuge, da se osjećam sigurno...da kaže koliko me voli i koliko je ponosan, da mi da vjetar u ledja..." - a ne nogu. Svi karmini kupljeni za njega. Parfem. Dva sam ostavila njemu. Crkni! I ja evo svaki dan i veče crkavam. Ne znam šta mi je. Nedostaje mi svašta nešto. To svašta nešto je on. Smije se na slikama. Sam, sretan sa ljubimcem. Slušam Lanu Jurčević. Ima mala dobre muzike. Tomi nakon tri dana:"You don't call me." - mama nešto ima muško u meni;"Kupila sam cigarete i sad ne žudim više za njima." - tako je Amiru bila Red, dobio što je htio. Crkni! Crkla sam. Ne znam šta me drži. A ujutro kad se jednom molim Bogu, kažem da i njega čuva. "Što je moje, što je njeno." - sutra nova drama. Hajde javim se...



06.09.2017.

Hell, go to hell!

...hajde na Dunhill. Ako sam dobro napisala. Sinoć bio 15 km od mene. Budalo! Hajde...

05.09.2017.

Ispovijesti.... (PROŠLA GODINA)

30.09.2016. Amir....

Amir je lud, no.često moja ruka ide ka njegovom tijelu, češće mišićima, i onda ju jedva maknem. Ugrožava mi moj poslovni integritet jer mi se smije kad god prodjem pored njega. Kaže sinoć kad ćemo na kahvu...ja mu velim ugovorom mi zabranjeno, kaže ako da otkaz da li može tad, rekoh da može. Ojhhhhhhh tren mi fali ali neću. Sav se zacrveni kad me gleda. Amir je lud i dopada mi se. Amir psuje i danas spriječih da se ne potuku i tad sam ga ponovo dodirnula. Namjerno, željela sam. Sinoć nešto smo kazne spominjali, rekoh ne bojim te se...rekao si me vezat pa da to i vidim...nisam normalna, garant mi hormoni lete kako hoće...ili kako već. Znam samo da je on lud, a ja još ludja. Uživat ću u kućištu svoje glave. Hajde živjeli!

p.s. Uživala sam, to mi nedostaje, nedostaje mi to, da se izgubim od svega od čega bježim, buke, galame, i da ne budem jaka, već slaba, kako sam znala biti pred njim. Budalo jedan, budalo jedna!

p.s.s. Oprostite negdje sam morala, trujem se jednom pjesmom, i pijem drugu šolju čaja, za litar, još samo malo do litre pića. I onda se sjetim jednog papira i shvatim da nisam to pripremila, jesam ali nisam otkucala, kao što sam ostalo. Tobe, tobe Red!

Malo da se sjetimo ludog početka sa Amirom, i kako je sve krenulo, čitam malo stare postove.

05.09.2017.

O Utorku...

...sto puta sam započela post, pisajući kako je proklet svaki Utorak i zaista tako bude, i današnji je. Bog je to fino posložio, pa evo i danas, sve kockice, konačno smo neke stvari sredili.

Sinoć sam zaspala tek tako, i pomislila kako ću se trznuti, samo da malo trenem u san i tako nisam pripremila lice za sutrašnji dan, niti sam navila alarme niti napunila mobitele.

Probudio me ezan.

Trznula sam se i rekla, spavaj još ženo.

Uzela sam slobodan dan, za obaveze koje sam imala. No ipak sam uspjela srediti i doći na posao.

Od jutros, telefon je zvonio, čak sam i na Fahretu u jednom trenu se izgalamila, i shvatila kako je to mom šefu.

Za 15 minuta sam sredila stvari dok je Fahreta sigurno i dalje razbijala glavu.

Onda su uslijedili pozivi kad sam stigla u firmu. Izašla sam na vrijeme, to je dobro. Drži me moja lična satisfakcija, kada uradim dobro i odlično svoj posao, a ponajviše novci.

Spava mi se, ali imam litar čaja popit, imam nešto pregledat, a zapravo ništa neću ni stići, jer sam već pregledala i pripremila, ali helem nejse.

Ušla sam za lap, da bih napisala koju, a mnogo mi se spava.

Tačno idu dani, dani pekmeza, sira, salata i tople kuće.

Pucketa vatra. Kako lijepo.

Samo da mi je drva otplati, i onda kupit sebi cigaretu, i zapalit, ali sjest blizu njega, znam gdje radi i piti kahvu i gledati ga, možda ga gledati, ali kahvendisat i zapalit.

Nema cigara, dok drva ne spremim.

Hajde javim se...

03.09.2017.

"Nene mi je sakupljala maslo a ja sakupljam knjige"

...dovoljno za početak pisanja. Prije svega Bajram Šerif Mubarek Olsun, vama koji ga istinski slavite i vjerujete u Boga. Ja ga proslavila nisam, niti ga osjećam, meni su bajramski dani obilježeni za čitav život. Slavit ću ga, možda, nekada, ali sada niti osjećam sreću Bajrama, niti sam ga proslavila.

Želim vam mir, a zdravlje prije svega.

Pustila sam si neku našu pjesmu, da te Bog sačuva Red, nemam inspiracije, toliko imam knjiga za pročitati, a ne ide mi, ne mogu da budem mirna i da počnem bar jednu od njih.

Nervozna sam, mislim na oca, mislim na Amira, mislim na posao, mislim na sto stvari. Danas me je sto puta zvala u vezi posla, probudila, nije uradila kako treba, pa sam samo Boga molila da više svane taj Ponedjeljak da krene sedmica ka novoj Nedjelji.

Umorna sam od ovog tipa života, a ne znam šta bih.

Ponekad sebi kažem treba ti neka avantura u životu, i onda sebi kažem što ti to treba, ne treba ti niti novi rizik, niti da upadaš iz veze u vezu kad ti to ne umiješ, ne umiješ Red, i na šta će to ispasti.

Znači, ja Amira nisam zaboravila, dok ne sjednem sa njim i ne opsujem mu sve i ne kažem, možda se i neću smiriti, hoću da znam što si me ostavio, priznaj mi, da nahranim ovo što me muči, zbog čega si me ostavio.

"Želio te iskoristiti, nisi imućna kako je mislio, samo je to htio." - čovječe, samo mi ovo se vrti u glavi.

Umorna sam, ali hajde koga briga za to jel*te?

Ne mrzim ga, govorim prijateljici, ja njega i dalje volim. Volim ga, ali da mi je lekcija, jeste, lekcija je.

Sa Tomijem sam smirila strasti, moja mašta se ugasila, on mnogo ima posla, da mi se dobro stigne i javiti.

Kako ste vi, srećni? Kako ste?

Na poslu, helać, ja jučer sebe gledam, govorim si samo da svane Ponedjeljak i idem.

No, eto smirile se strasti.

Muka mi u tableta i čajeva, tobejarrabi, trebam biti sretna što samo to pijem.

Imam nervozu u stomaku od jučer, od prekjučer, već me počelo boljeti, ne znam šta mi je. Izvinjavam se, ali negdje sam morala.

Ne znam kako je drugima, čujem svaki dan neku novu životnu priču, i nikome nije lahko, i tako ti svi vele.

Odoh malo mozak odmoriti, čitati vas...

Hajde javim se...

01.09.2017.

Preživjet ćeš Red i sutra...

...zapamti, you are the boss! Uključite PINK, uživajte u filmu "Nevjerna žena". Preživjet ću, jel de?

Hemija života
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930