Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

05.09.2017.

Ispovijesti.... (PROŠLA GODINA)

30.09.2016. Amir....

Amir je lud, no.često moja ruka ide ka njegovom tijelu, češće mišićima, i onda ju jedva maknem. Ugrožava mi moj poslovni integritet jer mi se smije kad god prodjem pored njega. Kaže sinoć kad ćemo na kahvu...ja mu velim ugovorom mi zabranjeno, kaže ako da otkaz da li može tad, rekoh da može. Ojhhhhhhh tren mi fali ali neću. Sav se zacrveni kad me gleda. Amir je lud i dopada mi se. Amir psuje i danas spriječih da se ne potuku i tad sam ga ponovo dodirnula. Namjerno, željela sam. Sinoć nešto smo kazne spominjali, rekoh ne bojim te se...rekao si me vezat pa da to i vidim...nisam normalna, garant mi hormoni lete kako hoće...ili kako već. Znam samo da je on lud, a ja još ludja. Uživat ću u kućištu svoje glave. Hajde živjeli!

p.s. Uživala sam, to mi nedostaje, nedostaje mi to, da se izgubim od svega od čega bježim, buke, galame, i da ne budem jaka, već slaba, kako sam znala biti pred njim. Budalo jedan, budalo jedna!

p.s.s. Oprostite negdje sam morala, trujem se jednom pjesmom, i pijem drugu šolju čaja, za litar, još samo malo do litre pića. I onda se sjetim jednog papira i shvatim da nisam to pripremila, jesam ali nisam otkucala, kao što sam ostalo. Tobe, tobe Red!

Malo da se sjetimo ludog početka sa Amirom, i kako je sve krenulo, čitam malo stare postove.

05.09.2017.

O Utorku...

...sto puta sam započela post, pisajući kako je proklet svaki Utorak i zaista tako bude, i današnji je. Bog je to fino posložio, pa evo i danas, sve kockice, konačno smo neke stvari sredili.

Sinoć sam zaspala tek tako, i pomislila kako ću se trznuti, samo da malo trenem u san i tako nisam pripremila lice za sutrašnji dan, niti sam navila alarme niti napunila mobitele.

Probudio me ezan.

Trznula sam se i rekla, spavaj još ženo.

Uzela sam slobodan dan, za obaveze koje sam imala. No ipak sam uspjela srediti i doći na posao.

Od jutros, telefon je zvonio, čak sam i na Fahretu u jednom trenu se izgalamila, i shvatila kako je to mom šefu.

Za 15 minuta sam sredila stvari dok je Fahreta sigurno i dalje razbijala glavu.

Onda su uslijedili pozivi kad sam stigla u firmu. Izašla sam na vrijeme, to je dobro. Drži me moja lična satisfakcija, kada uradim dobro i odlično svoj posao, a ponajviše novci.

Spava mi se, ali imam litar čaja popit, imam nešto pregledat, a zapravo ništa neću ni stići, jer sam već pregledala i pripremila, ali helem nejse.

Ušla sam za lap, da bih napisala koju, a mnogo mi se spava.

Tačno idu dani, dani pekmeza, sira, salata i tople kuće.

Pucketa vatra. Kako lijepo.

Samo da mi je drva otplati, i onda kupit sebi cigaretu, i zapalit, ali sjest blizu njega, znam gdje radi i piti kahvu i gledati ga, možda ga gledati, ali kahvendisat i zapalit.

Nema cigara, dok drva ne spremim.

Hajde javim se...

Hemija života
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930