Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

10.09.2017.

O Nedjelji koja odlazi...

...jutros sam se trznula, ne sjećam se šta sam sanjala, ali sam se trznula i kad shvatih da je Nedjelja, tako sam mirno zaspala. No, probudih se u osam. Odlučih da se pomjerim sa lica zemlje, i put pod noge u šoping, i onda odem frizeru Zeli. Prvog kojeg sam vidjela, zapravo je on mene vidio i uletim na termin. Ošišam se. I zadovoljna sam. Pitala sam za boju koju želim, da se ofarbam, i može, ali tu zaista ima dosta posla.

Jesam se umorila, ali sam na par sati prestala misliti na posao, zaista godi. Može se bar jednom u mjesecu potrošiti na nešto što želiš. Kupila sam dva džempera, prošle ih godine mahinalno vidjela, eno ih na akciji čovječe po cijeni jednog od prošle godine, mah rekoh i tu boju, normalno moju najdražu i drugu najdražu. I nove shoes. Helem nejse, godilo je.

Sad još tuš, srediti lice i na spavanje. Opet me hvata sjeta, ovo što slijedi i što me veže za njega.

Tužna sam što ide Nedjelja, ali eto, da bi imala sada što imam, mora se ranim jutrom u nove pohode, lahko ti je onda Red upasti u termin, pušit cigare, jest sladoled, vozat se taxijem...kupovati, i tako dalje.

Sutra mi dolaze novi investitori za posao, pa neka mi je Bog na pomoći, slijedi paklena sezona. A molim Boga da mi prodje posao koji sam već odradila. Nije lahko sa ljudima, lakše mi je sa drugim vrstama bića.

Nisam pila kahvu, ako ju popijem ko će onda zaspati, a Nedjeljom uvečer sam uvijek nervozna.

Nedostaje mi on, oprosti mi Bože. Ali mi i nedostaje. Ulazim i u PMS, pa i to.

Odoh zapaliti i nastaviti sa Nedjeljom...



p.s. Ovom se pjesmom trujem i trovat ću se dok ne nađem novi otrov. Tomi je otišao za Latviju, i poslao mi jutros fotografije. Ehhh...

Hajde javim se...

Hemija života
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930