Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

13.09.2017.

About...

...ja kad sam supertruper raspoložena sa ciljem da budem bolja osoba i bolja u svom poslu, onda zaista imam osjećaj i da mogu. Mogu ja to, samo trebam vrijeme rasporediti. Stariji kolega me upućiva ka nečemu što bih ja zaista željela, i moguće je da to dobijem. Bit ću sigurno na toplom, sa mnoštvo papira, no ne bunim se toploti, i izgleda ću više kao "žena".

To što jedan karmin i frizura mogu, to ni sise ne mogu.

Eto tako ti bude kada promijeniš boju ruža, i skratiš kosu. Ja sam enormno skratila kosu.

Nekako sam dobila još više na svom vizuelnom samopouzdanju.

Muči me želudac, ponovo, ali izdržat ću dok zapišem misli.

Imam čitati stručnu literaturu, jer ako nešto hoću, onda se mora potruditi.

Danas sam razmišljajući hoću li ili neću potrčati za autobusom, a već sam osjećala bol u stopalima a na višoj peti, rekoh si:"Mah pusti i izvještaje, iako ti govori ta druga Red da se vratiš obučena u normalnu odjeću u kancelariju, i ako nisi ni garderobu raspremila, mah ništa...idi Red." - i krenem, i u prijelazu na drugu stranu, osjetih jak, lijep muški miris. Dostići ću ja njega, stat će na stanicu, i pitah ga ima li autobus do grada u ovo doba, i reče da ima, zahvalih se pri izlazu iz autobusa. Znam ga dugo, dugo ga viđam, dugo.

Onda sam otišla sama do kafića, gdje smo Tomi i ja prvi put izašli i fotkala mu i iznenadio se prijatno.

Sjedila sam, samouvjereno i razmišljala, želim ovo, nadat ću se ovoj šansi u firmi, ako i ne dobijem, znam da mogu, znam da ne gubim, gube oni.

Umorna sam. No dobro sam.

Pročitati par redaka, i početi.

Problema će biti i bilo ih, treba znati kako sa njima.

Ja ih mlatim, jer mlate i oni mene.

Hajde javim se...

p.s. Ja mnogo primjećujem neke stvari, i volim to kod sebe. Ujutro osobe koje u isto vrijeme kada i ja prolaze, u istoj odjeći, istim putem, u isto vrijeme. Dvoje što se sastaju i kriju, heh. Dedo. I večeras u autobusu, puknuta kesa. "Izvolite, puknut će." - mah neće, veli gospodin, velim:"Mah hoće." - i osjećala sam se ko da sam ne znam ti šta dobro uradila. On se začudio, ne bih se ni ja nadala. Podsjetio me na oca, mislila sam rekoh dok ga svrbi oko jer mu je upala malta, sigurno će manje razmišljati o tome da li će kesa puknuti ili ne.

p.s.s. Uspomene:"Vronska me je slomila, dok sam ju sinoć čitala. Babini upaljači, zadnja poruka za moj rođendan da me voli, zadnja poruka na dan kad je umro, a nije odgovorio na:"Volim te babo." On je za mene živ i dalje, znam da je u mezaru. Mama mi dobaci novi upaljač, rekoh:"Babin." - klimnu glavom. Dobro sam, samo sam iznutra slomljena na hiljadu komada. Oprostite negdje sam morala.

Hemija života
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930