<body>
SUMMERTIME SADNESS

13.03.2018.

White Flag...

Zaista ima nešto oslobađajuće u tim kistovima, četkama, tako sam jučer se osjećala dok sam po ko zna koji put četkom prelazila preko zida, i taman kad sam pomislila da se ništa neće ni desiti, jučer je uslijedio propušten poziv.

Pomislih, hoće li ponovo zvati ali čekat ću da vidim šta će mama reći.

Konkurisala sam da vidim imam li šanse, jer sam već iz Obećane Zemlje dobila drugu odbijenicu, i ne ide mi se, kad ono, nakon par sati zvoni meni telefon.

"Gospođa Red Chemistry?" - "Da gospođica Red Chemistry pri telefonu, izvolite." - i nakon par minuta nas opet prekide nešto, no nazvali su me ponovo, pomislih to je znak dobar, ipak zovu.

S obzirom da uskoro, nadam se uskoro putujem na razgovor za posao, ne očekujem ništa, ali znam da će biti jedno iskustvo, veliko naravno, i da kaže meni poštovana kako će to biti i lijep izlet, mislim se u sebi, ne dolazim na izlet dolazim da dobijem posao.

Malo sam ono...kao voljela bih da sam danas na razgovoru kad su i ostali kandidati, da ih vidim, procijenim koliko toliko, hoće li biti žena, da vidim konkurenciju u svakom smislu, sa nekim više porazgovaram, ovako ne znam ko su ni šta.

Kako god, bilo bi lijepo pobjeći, lijepo baš.

Skuhala sam kahvu, probudila mačke jer su zaspale na ljuljašci a kiša pada, sreća pa sam uspijela da ih probudim, to je jedva ustalo, najele se i izmazila mati svoje dijete i zaspali, ali uspjela sam ih razdrmati. šta ću kad ih volim.

Da vidim šta mi sad živote spremaš. Hajde živjeli!
























From:~honeeybee Sunshines:262958