<body>
SUMMERTIME SADNESS

28.11.2018.

Jednog dana...

...too much. Previse za mene. Potonule su mi ladje sa Hasanom. Zasto ne mogu krenuti sa novim zivotom? Zasto? Necu se vise uopce truditi. Upravo tu na cosku sjedim...lezim...spavam sama. Bjezeci...ne mozes fiktivno pobjeci...samo fizicki. Who cares. Previse dobro sve uvijek izgleda. On je rekao kako boji se da me povrijedi. Od raka niko ne ozdravi. Zivis s njim ili te ubije. On to zna. Zasto si onda uopce me trazio? Ne mogu se isplakat. Nit pomaci. Mucnina mi je. Uz to sam ispusila cigaretu. Jednu pa dvije. Ta tu djevojka preko puta tebe...ona na balkonu...ona sto zuri svugdje. Prva dolazi a zadnja odlazi. Ona sto se citav zivot bori sa vjetrenjacama i pokusava bit sretna a nije...uopce nisam. I pomirila sam se sa tim. Upravo me pita kako sam... Kako sam. Kao i uvijek. Navikla zivjeti tako. One sto su se iz cista mira bacile sa sprata...pod sine ili se utopile...donekle razumijem. Muka. A smijehom pokrijem tugu. A mecava od tuge. Too much... Jednoga dana...
























From:~honeeybee Sunshines:280248