Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

02.03.2017.

Historija se ponavlja...

...dragi Boze, hvala Ti. Ni mamini nalazi nisi dobri. Ljekarka je rekla:"Tumor." - doslo mi da se smijem od soka, od ne znam ti cega...ne znam ni kako se osjecam. Nit kako se mama osjeca. Ni kako cemo babi a ponajgorem sestri reci. Rekoh ja, masalah znala sam ja Boze, neka hvala. Crkla sam na poslu. Psihicki. Popit cu sta i zaspat. Eto, hajde zivjeli!

28.02.2017.

Tell me more?

...sinoć sam oko pola 2 ili pak 2, ili pak pola tri zaspala. Pisala sam dugo sa Amirom. Toliko osjećaja u tih par sati. Boljele su me oči, no nisam mogla zaspati. Tako godi taj osjećaj. Aman.

Na ručku sam dobila, nekako naglo povišenu temperaturu, koju i sada imam, no nekako se borim. Crvenim se kao rak u licu. Usput nisam ni ručala, jer radim, pri kraju sam evo mjesečnog izvještaja za šefa.

Najlakše je leći, no ja čim sam došla sa posla, nisam mogla ni ležati, prihvatila se posla, i izbriše mi se jedan dio, vrlo bitan, pa hajde ponovo.

Ne znam što će se dogoditi sa nama, zaista ne znam. Samo znam da jedva čekam da ga zagrlim.

Jer ja sam rođena i radim sa vukovima.

Hajde živjeli!



27.02.2017.

Ponedjeljak...

...danas sam cvijetala. Amir mi je uljepsao jutro. Dan. I evo vecer. Dan je bio uspjesan. Hvala Ti Boze. Probudio me je ponovo. Osjecam se zivom. Ne znam sta ce se desiti. Znam samo da sam sretnija i veselija, draza i ljepsa...sebi. I molim Te, Boze...da izadje na dobro. Nismo se vidjeli dva mjeseca. A imam osjecaj da smo blizi sto smo dalji... Slijedi Utorak, laku noc. Hajde zivjeli!

26.02.2017.

O tome što me čini ludom...

...je sve što bih sa tobom. I sa tobom. I sa njim. Amir mi se danas javio. Usrećio me je sa par rečenica:"Vratio bih se samo zbog tebe." - "Ne udaji se još, neću ni ja." - i večeras sam, pozvala drugaricu, nakon što je rekla da je tu i tu, rekoh skokni mi do Amira, kupi čokoladu, ostavi mu na stol i reci:"Znaš od koga je."

To be continued...

p.s. "Catch me!"

26.02.2017.

Ne znam za druge žene...

...ali ako si me dodao na FB, javi se brate mili, šta čekaš, daj da vidim ko si i šta si a ne da si gledamo fotke! Tako, javila sam se prva, tom mužjaku. Ne izlazi mi se ispod deke. Shvatih da sam pukla slušalice, popravih dio, no prije toga shvatih da mi jedna ne radi. Eto, šta reći. Hajde živjeli!

24.02.2017.

O veterinarima...

...stalno govorim kako ih ne volim, uzdižu se iznad moje profesije, no jednog sam upoznala. Nadjem ga sad na FB i vidim ima djevojku i kontam:"U šta pojedini muškarci gledaju." i sav mi je puterasto, kremasto, meden sa slikom mačke u rukama. Dear Lord.. Grmi, sijevalo je...borim se, no san je jači...laku noć.

23.02.2017.

Call me Red...

...cekam kahvu iz crvene dzezve u crvenom dzemperu crvenih obraza. Vecera, Seherzada, dva nova ruza...na akciji, pa sam dva uzela, ne znam sta mi bi...i onda krevet. On me uvijek doceka spreman. Boze, nista vise necu traziti...nista. Kako ste vi? Hajde zivjeli!

22.02.2017.

What to tell...

"...pa ja ne smijem ni ostat trudna." - Dženy se javlja i veli:"Pa ti draga moja Red nisi ni udata, da bi ostala trudna."

Dear Lord...

Za ove po kancelarijama, lahko im je ostati u drugom stanju, za nas po pogonima, nije lahko, hem je hladno, hem smo pod pritiskom, hem radimo "muški" i za nas vrijedi:"Vrijeme ti je da ideš."

I ja sam svjesna toga, za mene je to normalno, jer prije svega treba misliti na dijete koje se nosi u trbuhu devet mjeseci, imam osjećaj da kad bih zagalamila sa trbuhom, da bi mi šta bilo, ne daj ti Bože, te je pametno odlučila. Ne može trudna žena opstati u našem poslu, teško je.

Jednostavno, teško je.

Ne znam kad mi se popravilo raspoloženje, danas, možda pred polazak kući.

Srijeda je, slušala sam Leontinu "Sreda". Dobar ritam, no nije me raspoložila, mislim tužna je pjesma.

Mislila sam čitav dan na oca.

Dobila sam, ono juhhhuuuuu, ne boli me još ništa, čudno mi. Žderem čokolade na pauzama i da, danas sam ušla u svlačionicu, stala, rekoh:"Ima li golih, de Omare vidi." - nema, nema reče i zovem jednog, izlazi, nije završio posao kako treba i rekoh mu:"Šta ćemo sad, ako te otpustim." - ja sam im rekla da to urade, rekoh i to. No nisam, samo sam bila iznervirana, toliko da sam prešla 40 stepenica uzbrdo dok si rekao keks, i pravac u svlačionicu, dobro je pa sam se zaustavila, jer sam mogla vidjeti svašta pa sam zatvorila vrata sa svih strana.

Sutra ću se ja osvetiti na poslu, tako što će raditi da neće znati kad će stat.

To je moja deviza.

Ljudi su vam bezobrazna rasa, malo je onih odanih na poslu.

Misli pred kupanje:"Uključim this song https://youtu.be/4IN-VL_fxT4 i rasplešem se ko da sam jedna od ovih u spotu." - alasalamet Red, šta ovaj PMS od tebe radi, damn girl!

E.J. mi se javio neku noć, pita kako sam.

Odgovorila sam normalno, i to večeras sam mu poslala poruku nakon zahvale što se javio.

Jer nam se razgovori završavaju na:"Nema na čemu...molim, poselami, selam."

Joj, počinje brojanje do Nedjelje. Sinoć sam u ova doba bila u dubokim snovima.

Kako ja volim spavat, Bože dragi. Ima li vas još?

Vidite ove ljepotice, aman. Hajde živjeli!



p.s. Počela sam se drogirati sa čajem od đumbira, pa da vidimo dokle.

21.02.2017.

What to tell...

...prošle godine, na ovaj datum plakala sam u sobi i govorila bratu kako me je strah i da ja ne znam da li ću moći raditi posao za koji mislim. Sa nedoumicama, sa strahom i plačljiva. zaspala sam. Od tog jutra, sem Nedjeljom budim se vrlo rano, a dolazim kasno. Nekada jako kasno.

Borila sam se, sa svim, sa svima. Izborila sam se. Ne dam svoje mjesto, ne dam sebe, ne dam na svoj posao, ne dam, jer sam zavoljela posao. Borim se i dalje.

Ponosna sam na sebe.

Preksinoć sam uzela da čitam svoje postove, baš ove Februarske dane. Ne čudim se što sam se par puta budila. Prošla je godina u mnogo čemu.

Prošle godine sam plakala zbog straha, a večeras u babinom zagrljaju.

Kad god ide na hemo, on plače. Ja sam ga večeras ponovo zagrlila, i kaže on meni:"Kćeri jesam ti i na teretu." - "Babo kako bolan na teretu pa ti si moj otac, nemoj tako govoriti." - "Ući ćeš mi u godine." - misleći na udaju, znam ja šta je njemu. O svemu razmišlja. Rekoh:"Hoćeš da ga dovedem, imam ja bolan ponuda, odmah ću se udati, dovest ću ga." Pa se nasmijasmo.

Kaže on meni:"Snago moja." - i ja ponekad se pitam odakle mi snaga, prošli smo dosta toga za ovih 9 mjeseci kako se borimo sa bolešću. On ponajviše.

Sve se odigralo brzo, ponekad mislim i prebrzo.

Bitno mi je da se manje sikira, jer zna da sam ja tu, da mogu voditi računa i da su sigurni uz mene.

No, da vam ispričam. Sjećate se kada sam pisala (čuj ti samouvjerenosti sjećate li se, well done Red) o tome kako ja ne mogu biti ljubomorna na ženu, na osnovu izgleda, na osnovu torbe ili odjeće, kose itd. već intelektualno, ehhh de da ja evo sebi priznam da sam osjetila ljubomoru jutros, dok je moj šef dugo razgovarao sa kolegicom mi na našem odjelu. Čovječe, ne znam šta mi je bilo. Je li to što znam svoje vrijednosti, svjesna sam ih, svojih kvaliteta, pa ja samo želim da on samo sa mnom ima tako duge razgovore, jer su veće obligacije na meni, mnogo više komuniciramo...kako da kažem, želim da sam za njega najbolja, eto to.

Ne znam šta mi je bilo, ali kad sama sebi priznam, onda to prevaziđem.

Ili je to samo PMS? PMS sigurno.

Hajde živjeli!

21.02.2017.

Freak...

...ne sjecam se ni sta sam sinoc sanjala. Ponovo cu postat sebicna. Ne dam pristupa svojim mislima. Bolje cu spavati. Najbolje odluke donosim kad mi se mnogo spava I trebam oci zatvoriti. Lakse prekinem, odem, poklopim slusalicu. Dok sjedim na toplom krevetu, jedva cekam da mu se vratim. Danas white colours...volim bijelo. Svanulo. Snijeg se stopio, nadam se da nije klizavo. Dobro jutro...


Noviji postovi | Stariji postovi

Hemija života
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031