<body>
SUMMERTIME SADNESS

12.07.2019.

This is how it feels now...

Jučer sam, dok sam se osamila sa cigaretom, slušala muziku, dirala si obraz, lice kosom...tako me je on dirao, dodirivao prstima, rukom, zato me proganjaju njegove ruke, tako je lice uživalo.

Danas me tijelo izdalo, pa sam bila iznutra loše, ispušila sam više nego što sam trebala, ove mi moje prve cigarete ne gode, ne dopadaju mi se, ne znam što ih i kupih.



Danas sam nakon što mi se B.D. javio a prošle su četiri godine, razmišljala kada će se on javiti.

Možete li vjerovati, B.D. da meni piše, ne znam šta želi, oženjen je.

Ne, ne pomažem si to, što mu gledam profil, samo sam svjesna da mi se neće javiti jer ne mogu pristupiti porukama.

Nedostaju mi njegove životinje, ona i ja smo se baš taj dan tako igrale i mazile, kao da smo znale da je posljednji put.

Eto, sad će sedma noć nastat. "Pitali smo se ljubavi moja, kako ćemo tri sedmice, evo je prva prolazi."

Boli me ova Subota što će doći.

Samo želim sve da zaboravim.

12.07.2019.

Jutrom...

Jutros mi je pozlilo. Nisam se isplakala. Imam osjećaj da bih mogla urlati. Kada sam ugledala da je sedam sati ujutro i čim mi je sletio u misli, dobila sam mučninu, nisam mogla prestati misliti na "sedam sati". Znam, znam, i mi smo si to govorili, za tako kratko vrijeme mi smo se povezali, ne znam ni ja koji mi je vrag, zašto me ovoliko boli.

Kupila sam cigarete sa kojim sam započela svoj pušački život, ugledala sam one koje su me nadahnule, ali nisam ih kupila, prokletstvo.

Ispušila sam do sada...četiri.

Malo sam bolje, imam osjećaj da mi je pritisak od jutros visok, jela sam, pa hajde tješim se.

Samo želim da sve zaboravim, želim da zaboravim, boli me, da Bog sačuva, znam da ima gore, Bože mi oprosti, ali me boli.

Izvukla sam pouke, i jutros sam ponovo pala na sedždu, samo da se smirim i rekla Mu:"Ne mogu da prestanem da mislim na njega, pomozi Mi."



p.s. Ne žalim, ali mi nije ovo trebalo. Žališ li što si upropastio sve?

11.07.2019.

Don't Leave Me Lonely...

Toliko bih toga rekla, ali sam poprilično silent, ali željela sam reći da sam se danas obradovala, jer sam se plašila da neću uspjeti, i nadam se da ću to ostvariti.

Kada sam dala otkaz, u tom trenu uopće nisam razmišljala o finansijama, znači ni o deportaciji, niti o bilo čemu, samo sam pukla i odlučila u sekundi.

Danas sam se počela preispitivati, ono šta da sam, kako sam mogla i ono čuveno "možda".

Možda da taj dan nisam dočekala sa samo sat i pol sna, ne žalim što sam spavala samo sat i pol, evo nasmijala sam se, bilo je lijepo. Izgleda napredujem, pa se nasmijem na ono sve što me veže za njega. Već je peta noć, oky sam, samo brojim dane i noći, da me prođe, jer sam sinoć ovdje ispisala oproštajno pismo zvano "Ne proganjaj me rukama".

Sada bih imala popriličan iznos novca, ovako sam "taman", dok ne krenu novci sa novim poslom kojeg sam dobila i za koji tek slijedi borba, ovo je nešto upotpunosti novo i prihvatila sam ga da bih ostala u gradu u kojem i on živi.

Da ne pričam koliko mi je novca otišlo na kartu, na vlak koji se nisam ukrcala jer sam bila stopljena sa njim to jutro.

Bilo je lijepo. Ovo je danas i večeras napredak, možda jer si misli ponekad uspijem skrenuti na neke druge stvari.

Dani mi brzo prolaze, jer spavam do kasno, budna sam do kasno, pa to mi je ciklus, ne radim ništa konkretno, i odmaram.

Poželjela sam Alcatraz, navikla sam se na taj grad, i jedva čekam da sjedim pored rijeke i mostova.

Prvi put kad smo izašli na dejt, odveo me je gdje se vide mostovi, i rijeka, rekao je da me namjerno vozi preko mosta jer zna da volim mostove.

Radio je sve da mi udovolji, pa time je počeo, tom vožnjom.

Nedostaje mi. Recite mi, kako vam može nedostajati čovjek koji vas je povrijedio?

Toliko se poslije te noći izrodilo pjesama, novih, koje opisuju mnogo toga. One koje smo slušali, ne mogu na uši, ne, ne.

Jednom je u šali Vanja rekla, kao prestat ćeš ti misliti na tog, čim skreneš pažnju na nekoga novoga, te je ovaj pao iz vedra neba, znate kako sam napisala post u po noći, sa tako fenomenalnom željom da budem sretna.

Na odmoru sam kupila tu "kolorističnu" košulju, koja pokazuje kako je i sam rekao "golu kožu" i nikada prije se nisam tako obukla. Znam da crne hlače čiju liniju nisam mogla dotjerati sam zamijenila džinsom, i sa sandalama da se izvijem i sa tolikom srećom i takvom tremom sam otišla na dejt, i dejt je bio fenomenalan.

Željela sam da se igram, a istog trena kada sam mu vidjela oči i kada je počeo da priča, shvatila sam da ne mogu se igrati sa njim i da će nešto da se desi.

I desilo se. Želim samo da zaboravim sve, i to je to. Poprilično sam emotivna, još ću više biti jer će uslijediti pms stanje, pa teško meni samoj sa sobom.

Za kraj noći, pjesma koju sam mu posvetila, jedna u nizu.



p.s. Više bih voljela da si mi opalio šamar, nego li to...

11.07.2019.

After a month...

"Proganjas me. Proganjaju me tvoje ruke. Nadam se da i tebe istom mjerom proganjaju moje oci. Volio si ih, tako si govorio...volim tvoje oci. Volio si da te gledam, da se gledamo. Volio si jutarnje budjenje, i govorio kako od ovoga nema nista ljepse. To jutro su ti moje ruke mirisale na luk, jer sam ti prethodnu noc kuhhala, govorio si kako je to tebi lijepo, jer znas sta je bilo prethodnu noc, tako nekako. Uvijek si znao birati rijeci, izreci na najljepsi moguci nacin sve do one noci kad si bio kao neko koga ne poznajem. Voljela sam svaki put tvoju ruku, koja je trazila moju i drzala ju. Ooo kad bi samo znao koliko, koliko sam sretna i sigurna bila u tvojim rukama. Znas, znala sam da ces se vratiti onu noc. Znala sam. Sada ne znam. Ne mozes nekoga istu tu prokletu noc samo izbrisati sa mreze i blokirati poruke, kao da nema drugih nacina komunikacije, znas da sam smjela i da mogu te nazvati na sve brojeve koje ti znam. Otvoren ti je instagram. Ne, nisi rekao njeno ime, ali ja joj znam i ime i prezime, jer sve sto zelim, ja i saznam. Ali ljubavi moja, nisam zeljela da saznam i kunem ti se nisu igre, nisam zeljela da saznam tvoju negativnu stranu. Nije nam trebalo. Kako sam napisala, jutro nam je krenulo sa mojim mirisljavim rukama na luk. Ustali smo poslije 13h. Po navici se ljubili i slusali muziku. Kako naci pjesme koje nismo slusali. Nasla sam, sve one sa kojima te ispracam. Ne mozes nekoga zaboraviti tako sto ces ga izbrisati sa mreze. Ne. Iz srca, jer ja evo pokusavam. Lazem svoje kako sam ovisna o cigaretama...zapravo ovisna sam o mislima o tebi, o nama, pa kad me stegne jer ne mogu plakati, pusim cigarete i to one grozne sto smo pusili zajedno, a znas koje volim. Uz njih cu se trovati uskoro ako se vratim tamo gdje me opeklo. Trebao si vidjeti kako sam se izvila kada sam shvatila da vozilo mora proci duz cijelog puta i pored kuce ti, znaci svo vrijeme prolazim i sada me obiljezi...izvila se, gledam gdje si. Promaknula mi je kuca, da li sam auto vidjela, moguce da jesam, ne znam, u soku sam bila. Samo sam ponovo bjezala. Znas da mi to ide od ruke. Zasto si upropastio ovo, bejbi? Dala sam ti ime, bejbi. Nazvao si me bebo, tako je zvucalo lijepo. Tvoja, govorila sam. I sjecas se "Jedva cekam da te volim" ...rekao si taj dan da pored toga sto jedva cekas da te volim i da jedva cekas da idemo svugdje. Tako sam sretna bila. Vidis, ne treba se pitat nikad kako cemo, sta cemo...vidis sad kako cemo izdrzat tri sedmice. Ne. Niko me nije otpratio. Ne niko me nece docekati. A trebali smo se grliti taj dan na stanici i trebao si me cekati za tri sedmice. Koliko sam luda, ne bih otisla taj dan, jos bih jedan ostala, da te iznenadim, jer si rekao kako je bilo sedam dana bez mene, kako ces tek tri sedmice. Je li tako? Proganjas me, prestani molim te. Ooo da, film "Zapravo ljubav", koji peh, bio neku noc. Sjecas se..."Evo reklame, vrijeme je za poljupce"... I to je bila lijepa noc. Najljepsa je bila ova prije mjesec dana. U ova doba smo se rastajali, poslao si glasovnu poruku i rekao "Lijepo spavaj". Priznala sam ti da sam ju hiljadu puta slusala. I slusala bih ju da i ja isto to jutro kada si nam upropastio sve, ne izbrisah. Uzela sam i makaze to jutro, izrezala sam nam fotografije. Jao kako je ako je i ta noc bila divna. Plesali smo, slavili ljubav, rekao si "Sada znam sve"...i ja sam znala, znala sam da je ljubav. Proganjaju me tvoje ruke. Nemoj me traziti sa tim rukama. Ocaj si me bacio. Pusti me kao sto si me pustio te noci. Pusti dok mi srce nije umrlo. Jer umorna sam a zelim te. Razmisljam o tebi, konstatno. Razmisljam da li si nakon "Pokupi svoje stvari" ...da li si ih bacio nakon sto sam rekla "Baci ih!". Jer kad sam ti se vratila, sve je ostalo na mjestu. Da li si sada to uradio? Da, dobro si rekao skupilo se uspomena za pola zivota. Nestani iz mojih misli i ne proganjaj me tim rukama." p.s. Oprosti mi Boze, molim Te sacuvaj svaku lutalicu od covjeka do zivotinje, amin...pa i mene, jer i sama ja, sam ti lutalica. Oprosti mi.



10.07.2019.

When I felt alone...





p.s. Dok sve svoje grijehe ne okaješ...

10.07.2019.

Girl just want to be happy...

Jesam li vam rekla da, vozilo mora proci kroz njegovu ulicu bas kad odlazim, da nikada do tada to nisam primjetila a isla sam kuci toliko puta. Nisam. Nisam mogla ni izdrzati da vidim jesu li mu kola pred kucom, te ne znam jesam li uopce stigla pogledati, samo su mi sibale slike od noci prije. Boli me. Rekla sam drugaricama, uzasnule su se, jer su one navijale za nasu ljubav. One su posljednje i reagovale i spojile nas. Znam da ima gore..jebemu svakom je svoja muka najgora. Hoce li me ko razumit? Zasto ga srce zeli? Zasto? Poludit cu. A ne zelim. Ne zelim biti ponovo sa nekim zeleci njega zaboraviti. Kako objasniti nekome ponovo sve i prepustiti se? Kao nikad kao nekad. Kako? Kako uopce vjerovati nekome? I vjerovati u to? Ne mogu. Ne mogu. A znam da ce mi ljubav, paznja i sve sto mi je dao nedostajati. A onda cujem recenice u glasu. Cujem sve, kako me boli. Je li treba bolom da se trujem da bih ga zaboravila? Ispusila sam 4 cigarete. Mislim da cu poludit, da cu se prepustiti ludilu i da se necu vise truditi. Mora neko ostat van pameti. Molim Te pomozi mi...

08.07.2019.

Izvjestaj dana...

Stojim na prozoru. Ispusila sam par dimova Crvenog Marlbora. Mrzim sad te cigarete. Posjecaju me na "nas". Sa pola kutije spala sam da sam danas ispusila jednu i sad par dimova. Imam cigarete koje ne volim. Volim Dunhill. Je li vas zanimalo kako je drugoj osobi, boli li ga, kaje li se? Sta imamo od toga? Jeste li poludjeli od te pomisli? Kaze mama da sam dobro prezivjela kako nisam pusila, misli na to da nisam bila ljuta. To je zato sto sam tuzna. Ne mogu plakati pred njom. Ne mogu. Dosta sam joj briga dala. Ne znam kako cu kad se vratim. Dosta mi je glume. Ne mogu. Zelim san.

08.07.2019.

Good girl gone bad...

Ja sam već mjesecima umorna, jer se konstatno pronalazim, a bila sam psihički pritisla samu sebe, da sam raskinula ugovor, nestala, nisam se nikome javljala, jer sam bila sa njim, pomislila sam, rekoh on je taj, toliku sigurnost sam imala.

Znam, ne znam gdje mi je pamet bila, zaljubila sam se, zar tad imamo pameti. Sad me to skupo košta.

Sad sam u novoj psihičkoj fazi. Ponovo sam pobjegla kući. Zbog njega nisam otišla na razgovor za posao koji je sigurno plaćeniji nego ovaj što uskoro treba da radim, ali sam zbog njega ostala nadajući se jer nam dajem šansu, da ćemo uspjeti.

Koliko je to puta samo rekao, da želi da uspijemo. Željela sam i ja, čim sam ga vratila.

Ispirem uši od riječi koje mi je rekao. Sad želim da ispirem srce.

Kad mi je taxista rekao:"Jeste li dobro, vidim da ste uznemireni?" - i kada je čovjek počeo da priča o svom životu, samo sam rekla da ako sam preživjela smrt oca, preživjet ću i njega, poslije smo stali da ispušimo cigaretu, i da malo sebi dođem.

Ne znam kad ću sebi doći. Ovo mi nije trebalo, nije ni njemu, da li je imalo utjecaja sve ovo što se izdešavalo, da li što je popio dvije točenog piva, tražim razloge ali razloga nema da me neko tako ponizi, pogotovo kada znaš toliko toga o meni, ne možeš.

Kako sam bila u šoku, tek sam poslije osjetila bol, željela sam samo da nestanem, te sam se spakirala i došla kući.

Žalim, zbog svega lijepoga, ali ne dam na sebe.

Koliko mi srce pati za njim, toliko mi moj ego i moje realno ja ne da, jer zna da je upravu.

Mislim da je dovoljno reći sve sa ovom pjesmom.

Ne želim više nikoga, ne mogu si više dopustiti promašaje i razočaranja, ne mogu.

Jedva čekam da se zaposlim, i odlutam. Nije mi ovo trebalo.



08.07.2019.

God knows I tried... ( ko zna koji dio)

Mamina ruka i poljubac. Moj krevet i osjecaj sigurnosti. Zelim da sve zaboravim. Zvuk u usima. Boze mi oprosti. Laku noc... p.s. B.D. mi pise citav dan u intervalima. Prosle su skoro 4 godine.



07.07.2019.

God knows I tried... ( ko zna koji dio)

Cekam vozilo i idem. Nisam nikome sem The Mother rekla, ona me je saslusala uvijek. Rekla je da nema razloga da neko se tako ponasa prema meni i da otpisem ga. Zelim da zaboravim zvukove u glavi, auto, zvuk auta, rijeci, sebe u tom trenu, zelim sve da zabotavim. Uzela sam makaze i isjekla slike sa party na kojem smo bili. On je mene odmah sinoc izbrisao sa FB i blokirao poruke da mu pisem. "Pusti me, proklet bio dan i dabogda umrla i nikada me vise u zivotu neces vidjeti." - to sam posljednje rekla. Prokleta sam. To je.


Noviji postovi | Stariji postovi
























From:~honeeybee Sunshines:313750