Hemija života

"...ja sam seljančica i dobro došli u moj svijet..."

09.08.2017.

From Red...

...ležim. Obuzela me cigareta. Dvije šoljice kahve. Crne. Rahatlokum. Tomi me zove, zvoni telefon. Kaže da sam mu destiny. Slušam Creep... Poslao mi song. Preumorna sam. Jutros za malo nisam prespavala. Razmisljam da ovu kad uvedem u posao, napustim. Da hoće kiša. Ne znam kako ću pod tus. Noći su tako lijepe...

06.08.2017.

...dear Lord.

...za početak:

Došlo mi je da pobjegnem, ne znam gdje, znam sa kime, ka njemu i onako je rekao:"Hajde sa mnom sutra." - nisam ja tako hrabra iako mi je došlo da odem, od svega, da pobjegnem od ovog svijeta u novi život.

Poljubila sam ga, zato što sam željela da vidim što ću osjetiti. I ništa. A imala sam želju, pomislila sam to je to, no nije kao što je bilo sa Amirom.

Njegove usne i dalje mogu da vidim.

Danas je slično ovome, došlo mi u inbox, napisao je kako i dalje osjeća moje usne. Normalno, namjerno sam te poljubila gdje najviše volim da ljubim i da me poljubi.

Amir to najbolje zna.

Steže me sve, imala sam glup dan, otišla sam do frizera, bio je bukiran, potom otišla sam u šoping, nisam kupila ništa.

Osjećam se tužno, na umorno sam navikla.

Jesam pisala da sam pala neki dan, ehhh pored te velike modrice sad imam neku ogrebotinu, a ne mogu se sjetiti odakle mi.

Bože, oprosti mi.

Poslao mi je jako lijepu sliku sebe, dok čita novine, sviđa mi se kombinacija boja sobe, plavo - bijelo.

Rekla sam mu da mu ne mogu iskazati osjećanja jer se sve odvija jako brzo između nas, da sam tek izašla iz veze, da mi se dopada jer osjećam dobru energiju...no nisam mu rekla da sam ja umorna i da ja nemam volje, da sam otišla sa njim, samo kako bih pobjegla od svakodnevnice.

Na najviši dio grada, nisam znala da je grad tako lijep, otići ću ponovo. Sama.

Nisam spremna, a želim bijeg.

Nedostaje mi otac. Mnogo.

Tišti me zloba ljudi, negativna energija oko mene koju kupim.

Ja sam želim da sam i dalje dobar čovjek, i da sam sretna.

A nisam sretna, ne osjećam to.

Bože mi oprosti na ovome.

Voljela bih da sam dijete, koje ništa ne zna i dalje hvata žabe i misli da je vještica.

Da ne znam ništa.

Za kraj:

I was born to be another woman.

Oprostite negdje sam morala. Hvala vam na čitanju.

Hajde javim se...

p.s."Don*t leave me now..."

06.08.2017.

...new page from Red.

...u krevetu, on je sigurno sada u avionu. We kissed and I felt nothing. Nothing. Pitao me da idem sa njim, na što nisam spremna. Nisam. Toliko je vruće da mi je muka, i kao da nisam ni spavala. Šta kažete? Pišem... Hajde javim se...

04.08.2017.

...about Red.

...u krevetu. Sa osmijehom. Izašla sam sa Tomijem. Saznat će te sve... Odlučila sam da živim... Eto to. Napustila posao na vrijeme, preobukla se i izašla sa njim... Hvala ti Bože... Promijeni sebi život, jer ako nećeš ti, neće niko drugi moći... Pišem vam...

04.08.2017.

...about brain.

"...ovog mi proleća..." - gajim bijes, a volim ga. Dobro sam. Sad samo nekad uključim viber da vidim, je li se ko javio. Hajde javim se, pakao je vani...

02.08.2017.

Otkad te nema...

"...dragi moj oče, teško mi je i teže je nego što sam zamišljala, ponekad kad bih se uhvatila u koštac sa mislima, da te neće biti, da ćeš umrijeti."

Obilježili smo četrdeset dana od smrti, učenjem u džamiji, sa familijom, prijateljima i komšijama.

Ja sam sjedeći, kako mama reče ružno sam sjedila, baš jesam, toliko bila tužna, da su mi onda nakon dugo vremena, suze samo padale. Padale jer sam danas sto puta pogriješila, što sam postala loša osoba, što nemam oca više, što se osjećam slabom, što sam se ogriješila kod ljudi i Boga, što shvatam da je babo bio upravu za mnoge stvari, koje tek sada shvaćam...što mi je teško i teško mi to reći, što se osjećam nezaštićeno, usamljeno...i što je otac umro, to će me držati, zauvijek.

Danas sam samo izašla iz firme, pozvala taksi i uputila se kući, da obilježimo, usput, svratila da još kupim gotove hrane, da ne bude malo za ručkom, i ne znam zaista kako sam izašla, dan je bio buran, i prošli, prije tog, prije tog taj...i pucam.

Sutra će me čeka brdo posla. Ne znam kud prije ni šta prije. Gušim se.

Pričam sa rodicom, kako bih voljela mozak da odmorim, da budem na njivi, a nekad sam na njivi razmišljala kako želim posao, da budem svoja žena i tako te neke individualne vrijednosti...i šta sam dobila, stres, izgubljenu ljubav, posao, cigarete, bole me stopala, boli me lijeva strana...hladnoću ne osjećam više, ali sam i nju dobila.

Umorna sam Bože, oprosti mi na tome...ali sam umorna. Tek mi je 27. godina, i umorna sam.

I ono što me pokretalo, me ubilo...

Ne osjećam više...sem umora, tuge.

Oprostite, negdje sam morala.

Hajde javim se...

31.07.2017.

Bože Milostivi...

...toliko sam se ogriješila od Tebe, da nemam više šta da Te zamolim, ni za šta više ni neću, jer ja ne znam ni sama kako sam. Trenutno sam u poslu u kojem se od prokletih sedam sati ovog Ponedjeljka zapetljavam, ne ide mi pa ide, preumorna sam i cifre mi se vrte, ne znam ni šta ni kako. Idem pod tuš i onda ću nastaviti. Nisam ni za šta pripremila kako treba, i to što sam uradila u kancelariji pa potom prenijela na mail, nisam ni prenijela kako treba. Jedan tuš, ha, hladan? Elma mi prebačena u novi pogon, ja ostala bez jaranice za cigaretu. Nisam danas ispušila ali sam nosila upaljač i ludila. Pomoćnica mi je opet zajebala sve, izvinjavam se ali to je uradila, ne zna i ne zna, iako je to samo unos podataka. Danas sam upala, sto me sevapa, svetaca spasilo, mogla sam umrijeti. Imam masnicu na koljenu i oteklo je. Mnogo sam tužna, ne mogu ni plakati, ništa... Eto tako... Hajde javim se...

30.07.2017.

So...

...he said:"Mozda je bolje ovako. Volio sam te. Izvini. Oprosti mi za sve. Ovih dana pozelim I zelim da odem sto dalje ili da umrem." - rekoh mu:"Mah uredu je, samo budi dobro i samo naprijed." Dok mi ego pulsira i govori sta ce ti muskarac koji se ne bori za tebe, moje srce place...i suti. Bila sam sretna sto je odgovorio. Na daljinu sam pogledala poruku, kao ako budu lose rijeci da manje boli. Volim te, rekoh. Nikada nisam mislila na sebe, a sada sam dosla jer volim te. Ubio mi je sve nade da neko moze bit sa mnom, nemam volje za novo, ni zelje. Ponedjeljak ce popit me iz kap, kako cu zaspat veceras Bog zna...duple kafe, ovo sve. Dear Heaven... Eto toliko o ljubavi...a bas bijase lijepo. Hvala vam na citanju...

30.07.2017.

Šta reći...

Amir je odgovorio...

30.07.2017.

ALARM!

...ne mogu više, odoh mu javiti pa nek gori sve, odoh mu reći sve, pa neka pukne, šta god da bude, ne moramo biti zajedno, odoh izbaciti sve iz sebe, na kulturan način, je li, pisanjem. Hajde javim se...


Noviji postovi | Stariji postovi

Hemija života
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031