beats by dre cheap

Ti i ja...

...hoćete li da čujete priču?

Sinoć smo na vrhu zgrade bili bliži jedno drugom, kao nikad.

Po prvi put, nakon nekoliko mjeseci smo se vidjeli.

Amir i ja.

Toliko ljubavi i nježnosti sam osjetila, da kad smo se rastajali samo sam rekla:"Što brže odem, lakše će biti."

Zapravo, dok smo šutjeli i dok me vozio nazad kući, samo sam osjećala težinu, u grudima.

Tako mi je bilo lijepo.

Sve me boljelo, jučer, sve, no izliječili su me njegovi zagrljaji.

Tako mi nedostaje sada.

Tako se rastužim na pomisao, da se može mu što loše desiti, nama.

Ne znam šta mi je, valjda jer sam navikla samo da mi se loše stvari dešavaju.

Plače mi se.

Imam goste, a plače mi se od ručka.

Od toga, da sam čistila sobu tri sata i galamila jer mi usisivač slabo radio, i rekla da ću kupiti novi a moj otac će:"Znaš li koliko imamo izdataka u mjesecu." To me još više razljutilo.

Ne volim raditi po kući, odvikla se. A i detaljista sam, glupo, od mene, baš glupo.

Već sam ga poželjela.

Dopustila sam si emocije, rekoh mu. Osjećam se lijepo.

Milovala sam mu lice, dok smo se gledali, to mi je tako lijep osjećaj bio.

I dok je vozio, gledala sam ga, dok mi je ruka bila na njegovom vratu, na kosi, pa milujući od uha do vrata.

Toliko ljubavi, ohh Milostivi Bože, dok pišem, rasplakala bih se od sreće koju sam osjetila sinoć.

I miss him...

I miss him...

I miss him...

Ostavila sam mu najdraži parfem, rekoh kad me poželiš, on je tu.

Ustala sam jutros na Sabah, zahvalila se Bogu, na sreći...pomislivši, molim Ti se uvijek kad je loše, evo došla sam da se zahvalim.

Osjećam težine u grudima. Težine.

Hvala vam na čitanju.

p.s. Da dragi Bog sačuva svaku lutalicu od čovjeka do životinje, amin. Hajde živjeli!

Hemija života
http://redchemistry.blogger.ba
12/03/2017 21:52