beats by dre cheap

...o Nedjelji.

Dobro vam jutro, mah gdje god bili i ko god da ste. Dugo vas nisam ovako ili na sličan način pozdravila. Nedostaje mi i čeznem za tim da vam napišem samo:"Sretna sam, napokon je sve došlo na svoje mjesto." - čemu se ne nadam, ali težim tome. Jer, život je ne tako dobar. Dobro sam. Svima tako kažem, znam biti i gore, i umije biti gore. Jutros poziv, čovjek nije vjerovatno znao da ne radim. Samo sam utišala zvono. Nisam se ni javila. Trebala sam, na što nisam mogla reći da neću, ne želim...ne znam kako bih rekla da ne mogu. Nije mi teško raditi niti 12 sati, samo da nemam pritiska kojeg sam imala prošle godine, evo baš u ovo doba, radeći i Nedjelje, boreći se kako sa poslom tako i sa ljudima. Kažem ja ponekad, gore mi je sa ljudima, proizvod mogu zaledit, njih ne mogu. Muškarci. Volim vas, zato i radim sa vama.

Mislim da sam pojela lokum, bit će Klasov, pa ovom prilikom želim da pohvalim. Prvi put sam pojela nešto od suhih proizvoda. Inače, kad sam otvorila ovaj blog, iz dosade (tobejarrabi), htjela sam da započnem tematike o hrani. Na prvu sam napisala, nakon što je brat rekao:"Kako želiš da se zove tvoj blog?" - rekoh:"Hemija života." -iz prve. I tačno je to i postao, dio mog života. Jer, ja i pišem svoju hemiju života. Ime život, prezime hemija.

Ljeto je. Nosim i dalje suknene, pletene, vunene čarape. Volim ih. Čudno je to, što sve volim sam dobila, posao, hurmašice, vunene čarape, muškarce. Heh, kako smiješno Red, govori mi sad ego.

Amira sam kaznila. Prije tri dana:"Pišem sa Denisom, zovem te za minut." - nakon sat i pol:"Jebote i Denis, i Adnan i svi ostali, nećeš me čuti tri dana." - danas je treći dan, jučer sam mu napisala:"Volim te budalo." - nije odgovorio. Izvinjavam se na psovkama, ali one najbolje ponekad opisuju emociju, bar kod mene. Meni njegova minuta je duga tri dana. To ću mu i reći kad se javi, kad se javim.

Nije mi ništa odgovorio. Otišao je i sa FB. Nedostaje mi. Prošle Subote mi je bio kući. Prvi put da je jedan muškarac, zvanično moj momak, došao. Došao je na žalost. Imao je ogromnu tremu iako je upoznao već moju mamu i sestru. Drhtale su mu ruke dok je pio kahvu, potom se zarumenio kao jabuka crvena. A ja bila preumorna, i samo sam mislila jer smo kasno došli (ne baš tako) ali pošto on živi daleko, kako li će stići jer će dugo putovati, plus Nedjeljom radi. Eto kako ja mislim na sto hiljada stvari.

Jučer sam dobila na poslu, nakon dugo vremena, valjda je ovo sve što se u proteklih mjesec dana desilo, reflektovalo na mene i ciklus. Sjela sam za sto, i pomislila na oca. Uvijek je u tim trenucima bio uz mene. I to mi je dalo snagu. Nisam imala snage otići na doručak. Popila sam čaj i nastavila raditi. Boljelo je. Došla sam kući kasno. No, nakon što sam popila čaj i čekajući drugi, ušuškana kod mame, zaspala sam. Nisam htjela spavati u sobi, htjela sam onu sigurnost koju imate samo sa roditeljima. U Petak sam plakala, zaboravih napisati.

Probudila sam se u pola 12h. Kao da je neko rekao:"Probudi se." - ni na jednom telefonu ništa. Napišem poruku radniku za danas i zaspim. Mati veli da li sam dobro i da šta proučim, i zaspah. Nekako sam zaspala. Probudila sam se ponovo u pola 6, misleći da idem na posao, nakon što sam sanjala čitavu ekipu ljudi, posao, i sve na poslu. Dear Lord!

Na posao mislim, kao majka na dijete kad osluškiva gdje je, šta je i šta se dešava. Evo stoji mi telefon, svaki tren očekujem da me nazovu i kažu:"A gdje si ti."

To me umara, ali hajde. Mati veli sad, da se umorim tako, misli sad ovo što radim za računarom pa da ponovo zaspim, i možda uspije. Samo želim odmor za danas. Imam spremiti izvještaj, direktoru, sva sreća, da dnevne redovno radim. Hvala ti Bože, pa se kući može prenijeti posao. Polahko Red, govorim si dok i ovo napisah.

Dugo nisam pisala ovako sve i svašta, nedostajalo mi je, iako i ja rijetko volim da čitam duge postove, kontam, ko će izdvojiti vrijeme, no ipak čitam kako god. Čitam sve i svašta. Heh.

Pita me facebook:"Šta vas usrećuje?" - kako divno pitanje.

Sreća mojih voljenih. Eto to ću reći za kraj ovog posta.

Ovom prilikom, želim da se zahvalim svima vama koji čitate, na podršci, porukama suosjećanja, ljubavi i pozitivne energije. Hvala vam.

Hajde javim se...

p.s. Hajde živjeli!

Hemija života
http://redchemistry.blogger.ba
16/07/2017 09:12